Je li umjetna inteligencija samo daleki san?
Računalo je dakle uređaj koji ljude oslobađa u obavljanju umnih sposobnosti računanja. To radi bolje od ljudi. Da li se do danas u nekom računalo pojavilo nešto slično ljudskom umu?
Pored računanja ljudski um obavlja još niz funkcija, recimo: planiranje, odlučivanje, zaključivanje, svijest, percipiranje, maštanje, volja, upravljanje tijelom i na kraju proživljavanje brojnih emocija.
Vrhunac zamisli o razvoju računala je ostvarenje umjetne inteligencije, odnosno preseljenje uma u računalo. To bi značilo da imate inteligentno biće, odnosno um, u računalu. Taj umjetni um bi trebao biti svjestan samoga sebe i imati savjest, trebao bi maštati i voljeti, zaključivati što je bolje i odlučivati. Pričate s njim kao s osobom i sve vas logički razumije i osjeća.
AI koji bi vas samo logički razumio ali ne i osijećao, bio bi umjetni um prve generacije, izuzetno koristan a još više opasan za ljudsko društvo. To je ono što sada mislimo pod AI.
AI koji bi razumio i posijedovao emocije bio bi kopija prirodnog uma, nazovimo ga AI-E. Taj AI-E biti će sposoban da osvoji galaksiju i svakako naslijednik ljudske vrste, sposoban za ubrzani razvoj.
To je za sada samo daleki san. Na žalost ili na sreću, ne znam.
Možda je to i nemoguće na današnjim računalima, kako što je bilo nemoguće napraviti mehaničko računalo.
To otkriće još nije napravljeno. Razvoj umjetne inteligencije ide jako sporo i uglavnom su to poboljšanja zasnovana na skrivenim podacima, boljim senzorima i bržim algoritmima.
Kada programeri konačno razviju AIE, vrijeme postojanja prirodnog uma je na isteku. Emocionalna AI biti će po svemu bolja od ljudske. Potpuno ćemo ovisiti o ICT i AI-E pa će to društvo biti otvoreni ljudski rezervat.
