Pretraži ovaj blog

nedjelja, 14. rujna 2014.

Povijest Metodologija razvoja informacijskih sustava


Kako je tekao razvoj ideja, metoda, događaja i alata na polju informacijskih sustava?

Nije moguće navesti sva važna otkrića vezana za metodologiju razvoja informacijskih sustava. 
Povijest razvoja najvažnijih metoda i specijalizirane metodologije prikazana je u sljedećoj tablici. Neke do metoda su i danas korisne, mnoge su kratko trajale, neke su poslužile za daljnji razvoj, u neke smo vjerovali, mnoge metode koje su brzo nestale nisu na popisu.
Uglavnom iza svake stavke leži velika priča, bar za jedan seminarski/završni/diplomski rad.

Pa tko voli, evo ideja.
Metoda: čemu služi, kada se koristi, što modelira, koje koncepte ima, kako izgledaju dijagrami, što može, što ne može, što u njoj ima smisla, što nema i zašto,  iz čega je nastala, koliko je trajala, koja je metoda mijenja, gdje se koristila, autori, zašto je propala, i tako.

Tablica: Važniji događaji na polju Metodologije razvoja informacijskog sustava
Godina
Metoda
Opis
1962.
Petri nets
C. A. Petri definirao je osnove Petrijevih mreža.
1963.
Teorija IS
B. Langafors definirao je osnove teorije informacijskih sustava.
1968.
Software engineering
Na NATO‑ovu savjetovanju u Garmischu definirana je nova disciplina. Raspravlja se o „software crisis“.
1970.
Relacijska metoda
E. F. Codd definirao je osnove teorije relacijskih baza podataka.
1974.
HIPO
IBM je razvio metodu HIPO (Hierarchy, Input, Process, Output).
1975.
JSP
M. Jackson je objavio metodologiju.
1976.
SADT
D. Ross i tvrtka SOFTECH objavili su metodologiju SADT (Structured Analysis and design Technique). Ta je metodologija i danas česta u praktičnoj upotrebi.
1976.
HOS
M. Hamilton i S. Zeldin razvili su metodologiju HOS (Higher Order Software).
1976.
ER
P. P. Chen objavio je metodu Entiteta i veza koja je danas najčešće korištena za modeliranje podataka. Iz nje je iznikla cijela jedna klasa metodologija orijentiranih na podatke.
1977.
SD
L. Constantin i E. Yourdon definirali su metodologiju SD (Structured Design).
1977.
PSL/PSA
Razvijen je prvi CASE alat i metodologija na Sveučilištu u Michigenu u okviru projekta ISDOS.
1978.
SA
T. De Marco objavio je metodologiju strukturne analize SA (Structured Analysis).
1978.
BSP
IBM je razvio metodologiju strateškog planiranja BSP (Business System Planning).
1979.
SSA
C. Gane i T. Sarson objavili su strukturnu analizu sustava SSA (Structured Systems Analysis).
1979.
IDEF
R. G. Brown započeo je razvoj metodologije. US Air Force potakla je projekt ICAM (Integrated Computer Aided Manufacturing) u kojem su definirani sljedeći jezici raznih namjena:
·         IDEF0 za općenite funkcije, probleme i informacije
·         IDEF1 za konceptualno modeliranje podataka,
·         IDEF2 za modeliranje simulacija,
Daljnjim razvojem definirano je više standarda:
·         IDEF1X za logičko modeliranje podataka,
·         IDEF3 za modeliranje procesa, događaja, dijagrama prijelaza stanja,
·         IDEF4 za objektno orijentirani dizajn softvera,
·         IDEF5[1] za ontološke opise stvarnosti koju je kreirao čovjek (vojska, privreda, školstvo i sl.) i to za razumijevanje, projektiranje, upravljanje, organiziranje i sl.
·         IDEF1X97 logičko modeliranje podataka s objektno orijentiranim proširenjima.
1979.
ER konferencija
Savjetovanje „Entity-Relationship Approach to Systems Analysis and Design. Proc. 1st International Conference on the Entity-Relationship Approach“ započelo je 1979. Na savjetovanju se unapređuju metode za modeliranje.
1981.
ISAC
M. Lundeberg završio je metodologiju ISAC (Information Systems Work and Analysis of Change). Razvoj je započeo 1971. godine.
1981.
Data Analysis
I. Palmer objavio je metodologiju Data Analysis.
1981.
IE
Information Engineering. J. Martin i C. Finkelnstein objavili su metodologiju informacijskog inženjeringa. Metodologija je koncentrirana na modeliranje podataka.
1981.
SSADM
Metodologija SSADM (Structured Systems Analysis and Design Method) kao dobra praksa projektiranja započela je 1981. Verzija 3. objavljena je 1986., a verzija 4. 1990. godine uključila je formalno i prototipiranje.
1981.
URM
Universal relation model je opći relacijski model u kojem svi nazivi atributa imaju jedinstveno ime i za svaki skup atributa postoji jedna osnovna veza. [Fagin et al., 1982; Kent, 1981; Maier et al., 1984].
1982.
USE.IT
Izrađen prvi efikasan CASE alat USE.IT na osnovi metodologije HOS, koji je prevodio opis u izvršni kod.
1983.
JSD
M. Jackson objavio je metodologiju JSD (Jackson System Development)
1989.
CASE[2] Savjetovanje
Godine 1989. održano je prvo savjetovanje „CASE“ u Opatiji.
1989.
Euromethod
Ona omogućuje otvoreno tržište u inženjerstvu informacijskog sustava u cijeloj Europi i omogućuje da se različite metode korištene u Europskoj zajednici usporede, harmoniziraju, iskoriste trenutne sposobnosti i omogući zajednički cilj za budući razvoj tih metoda. Eurometoda razvijena je iz sljedećih metodologija: SSADM (Velika Britanija); MERISE (Francuska); DAFNE (Italija); IE (SAD); MEIN (Španjolska); SDM (Nizozemska); VORGEHENSMODELL (Njemačka).
1990.
OOA
P. Coad i E. Yourdon objavili su cjelovitu metodologiju objektno orijentiranog projektiranja informacijskog sustava OOP (Object-oriented Analysis).
1991.
OMT
Rumbaugh, Blaha, Premelani, Eddy i Lorensen definirali su tehnologiju objektnog modeliranja OMT.
1992.
IDEA
Započeo je razvoj europske objektno orijentirane metodologije. IDEA je završena 1996.
1995.
MIRIS
M. Pavlić objavio specijaliziranu metodologiju (metodiku) MIRIS
1997
OML
OPEN Modeling Language je proizvod grupacije OPEN (Object-oriented Process, Environment and Notation), a u njegovu nastanku participirali su Donald G. Firesmith, Meilir Page-Jones, Brian Henderson-Sallers, Ian Graham.
1997
UML
UML (Unified Modelling Language) je jezik za specijaliziranje, vizualiziranje, konstruiranje i dokumentiranje podataka softverskog sistema, kako za poslovna modeliranja tako i za druge nesoftverske sisteme. UML su osmislili Grady Booch, James Rumbaugh i Ivar Jacobson te 1997. predali 1.0 verziju programa u Object Management Group (OMG).
1998
ORM
Object Role Modeling (ORM) je postupak konceptualnog modeliranja koji predmet modeliranja promatra kao skup objekata koji igraju određene uloge. Najpoznatija verzija ORM-a je NIAM (engl. Natural Language Information Analysis Method). ORM je nastao 70-ih godina, a njegov je idejni tvorac prof. Nijssen
1998.
XML
XML modeliranje podataka u Extensible Markup Language – jezik za označavanje podataka koji proizlazi iz SGML (ISO 8879) i koristi se za različite namjene: odvajanje podataka od prezentacije, razmjenu i pohranu podataka, povećanje dostupnosti podataka i izradu novih specijaliziranih jezika za označavanje. Prva verzija XML 1.0 kreirana je 1998., a druga verzija 1.1 objavljena je 2004.
1999.
XP
Extreme Programming (XP) je metodologija promišljenog i discipliniranog pristupa razvoju softvera, koja unapređuje projekte razvoja softvera na četiri osnovna načina: jačanjem komunikacije između programera i korisnika, jednostavnošću oblikovanja, povratnim informacijama i hrabrim odgovaranjem na svaku promjenu zahtjeva i tehnologije. XP je idealan za rizične projekte s dinamičnim zahtjevima, a kreirali su ga Kent Beck, Ward Cunningham i Ron Jeffries za vrijeme rada na C3[3] projektu. Razvoj XP-a započinje 1996., dok 1999. Beck objavljuje knjigu o metodologiji „Extreme Programming Explained“, a 2006. velik broj projekata za razvoj softvera nastavlja s korištenjem te metodologije.
2004.
COM
Concept-oriented model je model podataka utemeljen na teoriji rešetke i uređenim skupovima. On formalno i eksplicitno razdvaja fizičku i logičku strukturu i jedna od glavnih ideja je simultana multidimenzionalnost i hijerarhija. Alexandr Savinov zaslužan je za taj model iz 2004.




[1] Poznato i kao knowledge engineering of enterprise ontologies
[2] Savjetovanje je nastavak "Savjetovanja za informatičku djelatnost" u organizaciji Privredne komore Rijeka koje je održano prvi put 1984.
[3] Chrysler Comprehensive Compensation System projekt

utorak, 6. svibnja 2014.

Zašto treba nabaviti Smartphone?

ŠTO je Smartphone?

To je nezaobilazni uređaj koji morate imati sada kako bi si pokušali osigurali budućnost!!


Evo što je to sve:
  1. e-mail
  2. besplatno telefoniranje i video razgovori
  3. prognozira bolesti, zamjenjuje holter, testira sluh
  4. snimanje: film, slika, zvuk
  5. ima karte, street view, navigaciju, lokaciju
  6. Google Earth, Sky
  7. M-zaba (elektronsko plaćanje)
  8. kamere HR
  9. Večernjak (dnevni tisak)
  10. Wiki (enciklopedije)
  11. player-i
  12. TV, radio
  13. sat, budilica, kalkulator
  14. Flightradar, SoundHound
  15. Dropbox, 
  16. planer
  17. Wikitude
  18. Layer
  19. Augment
  20. Mathematics
  21. Avast mobile
  22. surfa internetom: Chroma, Dolphin, Wolfram Alpha
  23. Skivy
  24. Bitcoin
  25. Učenje bez granica
  26. QR scanner, skenira i prevodi čak i na HR
  27. upravljanje uređajima (Appcessories) - lopta, helikopter, top, kamera,...
  28. čita poruke i romane
  29. mjeri sve i svašta: temperaturu, pritisak, decibele, udaljenost, visinu, brzinu predmeta i vas, ...
  30. razno: tjera komarce, svijetli u mraku i sve što možete zamisliti 
  31. nema kraja popisu!
Mislim da ste dobili sliku. 

Pitanje: 
  • Možete li si dozvoliti da ne vladate ovom tehnologijom sada?
  • Hoćete li zbog toga zaostati?
  • Kako će to utjecati na vas u buduće?
Dakle, hitno nabavite jedan, kakav god, može i mali i uživajte u stvarnosti!

Ovo je dio predavanja pod nazivom "Budućnost pripada informatici" održanih na SUR kako bih motivirao za studiranje informatike.

nedjelja, 19. siječnja 2014.

Kako napraviti prezentaciju diplomskog rada ?

Odbrana diplomskog (preddiplomskog) rada

Evo kratkih uputa.
Imate tekst diplomskog? Ako DA odlično, sada je lako!
Svakako cijeli diplomski ne stane na prezentaciju, zato prvo odaberite dio diplomskoga rada koji ćete izložiti. To su glavna poglavlja. To nije uvod. Na uvod ne smijete potrošiti više od par minuta, ne tri minute, to je puno.
To je jedno glavno poglavlje, ono što je bit vašega rada. To odaberite i za to dajte najveći broj folija, recimo 10. Sve ostalo mora stati na drugih 10 folija.
Iz ostalih poglavlja odaberite po jednu sliku i iz nju napišite podsjetnike - tekst uz sliku. Nemojte puno pisati. Govorite rečenice na prezentaciji, ali ih nemojte pisati na foliju.
Govorite iz glave, ne čitajte s folija.


Obrana je procedura koja ima faze i to:
  • I. Najava obrane - povjerenstvo otvori obranu
  • II. Vaše izlaganje - prezentacija folija, modela, softvera
  • III. Pitanja - odgovori
  • IIII. Ocjenjivanje i proslava

I. Kakve folije napraviti?

Količina folija: za 15 minuta 20 folija.
Na nekim folijama se ne zadržavati puno, ma koliko bile bogate tekstom i slikama. Publika ih je vidjela i dobila vašu poruku i to je to.
Folije trebaju imati slike, što više slika, tablica, grafova, dijagrama, to bolje.
Tu i tamo može bez toga, onda foliju ukrasite (kao sebe kad idete na spoj, ne kičasto, a zanimljivo), da ne bude dosadna.

Ne pišite čitave rečenice iz diplomskoga rada, to je nemoguće. Pišite samo "šalabahter", nekoliko riječi koje će vam asocirati misao. A dalje je lako, ako znate, a znate.

Najmanji dozvoljeni font je 16, ali ne idite ispod 20. Naslovi su veliki - npr. 40.
Možete imati teksta i manjim fontom, ali to ne čitate, to je tek da se vidi da tu ide neki tekst, koji sada nije bitan. Npr. veći model s nizom koncepata, slike ekrana s WWW, forme aplikacije, neko nabrajanje i sl.

Dobro je kombinirati tekst i sliku, ali može i samo tekst i samo slika.
Slike su znak da ste se potrudili naći na WWW i obogatiti predstavu.
Samo tekst znači da ste jedva stigli to napraviti.

Svaka folija ima jedan glavni cilj, što s njom želite reći. Kada je pogledate, odmah vam to mora biti jasno. I to govorite.
Greška: često ne govore o sadržaju folije, već da bi to rekli studenti pričaju nešto drugo. I to traje i traje. Ako to nije na foliji to ne pričate (uvjetno). Ili, ako to želite pričati napravite foliju za to. Ako vam je to probilo ukupno vrijeme, izbacite neku manje važnu foliju.
Sve nije važno. Ako vam se čini sve važno, onda imate problem. Možda povjerenstvu ništa od toga nije važno, njima je važno: vaš nastup, kontrola vremena izlaganja, logičnost izlaganja, kratak uvod, kratak i jasna zaključak, i vaš emocionalni zanos kojim dokazujete da volite to što radite.

Svakako ako ste napravili eksperiment, model, uzorak, softver, napravu, nacrt, i što god, to i pokažite. Na taj prikaz utrošite bar trećinu vremena a bolje je polovicu.
Obično nikada dosta vremena. Ne možete dobiti više vremena nego je predviđeno, čekaju slijedeće obveze, slijedeći kandidati ...
Zato smanjite broj tema koje ćete izložiti.
Ako u diplomskom imate slika, tablica, skica to je odlično, te slike stavite na folije. I malo teksta dodajte. Prezentacija se iz gotovog diplomskog rada može napraviti za nekoliko sati. Teško je napraviti diplomski. Prezentacija je jednostavniji zadatak.

Uzor govori više od riječi, pa evo kako je to napravio Daniel Pavlić.

https://www.dropbox.com/s/47ienhnj48vh2by/Putni%20Nalozi%20-%20prezentacija.pdf?dl=0


II. Kako izlagati?
Izlaganje je gluma, vi ste glumac a profesori publika. Pripremljena prezentacija je samo okvir. Od nje možete odustati tijekom izlaganja. Ona je kao štaka za lakši hod, ali nije cilj izložiti sve što piše. Cilj je položiti ispit. Zato treba pratiti komisiju, njihove reakcije na vaše izlaganje. Ako im je lijepo, nastavite, ako daju znakove da ubrzate, ubrzajte izlaganje, preskočite koju foliju, ako traže pojašnjenje dajte ga. Vi ste tu zbog njih i za njih činite potrebno da ih oduševite nastupom vi temu znate i bez folija, to možete ispričati na više načina i različitom tempom i sadržajem. Vi i profesori ste bitni a ne vaše folije.
Zapamtite, možda pomogne: Iz jednog diplomskog može se napraviti više prezentacija koje će imati 90% različit sadržaj a odbratiti će se uspješno isti rad. Dakle folije ne mogu biti krive za neuspjeh. VAŠ NASTUP JE PRESUDAN.

O ovome možda neki drugi put.


III. Kako odgovarati na pitanja?
- slušati pitanje
ne govoriti okolo druge stvari
ne dugačke uvode
ako se ne razumije pitanje to reći i pitati ponovo na što se misli
ako se postoji više tumačenja pitati na koje se misli
odgovoriti kratko i jasno a onda ako je potrebno dokazati i proširiti odgovor

IIII. Ocjenjivanje
NA OVO NE MOŽETE UTJECATI, PA NEMA SAVJETA VAMA.
Ako vas povjerenstvo sruši na diplomskom za to je kriv Vaš mentor.
Ali ne predbacujte mu, radije...
poslušajte što su vam rekli i to napravite kako bi postigli svoj cilj.
Nadam se da Vam svađa i dokazivanje tko je u pravu nije cilj a niti zadovoljstvo.

Proslava, to znate....



ponedjeljak, 25. studenoga 2013.

Kako napraviti INFORMACIJSKI SUSTAV

Specijalizirana metodologija MIRIS


Informacijski sustav (IS) je dio svake organizacije. IS se pravi - razvija od strane informatičara raznih struka. Postoje različite "kuharice" kako se razvija IS.

Evo nekih kuharica - specijalizirana metodologija za razvoj IS

Popis specijaliziranih metodologija za razvoj IS:
  • Systems Development Life Cycle
  • Problem Statement Language / Problem Statement Analyser
  • Application Development Cycle
  • Business Systems Planning
  • Information Engineering Methodology
  • Jackson System Development/Programming
  • Structured Analysis / Structured Design
  • Structured Analysis and System Specification
  • Structured System Analysis
  • Structured System Analysis and Design Method
  • Metodologija CASE* tvrtke Oracle
  • Strateško planiranje IS
  • Metodologija za razvoj informacijskih sustava
  • Metoda za reinženjerstvo poslovnih procesa
  • Structured Analysis And Design of Information Systems
  • Information Systems Work and Analysis
  • Effective Tehnical and Human Implementation of Computer based Systems
  • Joint Application Development
  • Rapid Application Development
  • Soft System Methodology
  • Yourdon/Object Oriented
  • Rational Unified Process
  • Agile Software Development
  • Extreme Programming
  • Feature Driven Development
  • Information Technology Infrastructure Library
  • Lean Development



Puno ih je a ovo je samo dio. Dakle IS se može napraviti na različite načine. Slično je kao s jelima, ne postoji jedna najbolja kuhinja. 
Jedna od njih je naša - MIRIS. SPIN je također hrvatska (autora J. Brumec - FOI Varaždin).

Specijalizirana metodologija MIRIS ili metodika MIRIS (skraćeno od hrvatskog Metodologija za Razvoj Informacijskog Sustava).  

Što je to MIRIS? 
To je skup je metoda i uputa čiji je ukupni cilj projektirati i izgraditi informacijski sustav (IS). Njezino je oblikovanje započelo 1984. godine, a objavljena je 1995. godine. Puno mi je osoba u tome pomoglo. Raduje me danas gledati kako mladi ljudi koriste MIRIS i uspješno razvijaju IS različitih tvrtki. Vidi izvore na kraju članka.  
IS se gradi (kao i drugi proizvodi) u fazama, prvo jedno pa drugo i tako do kraja proizvoda.

Faze životnog ciklusa razvoja IS grupirane su u dvije skupine faza: 
  • logičko oblikovanje (projektiranje IS) i 
  • fizičko oblikovanje (izgradnja IS). 


Svaka skupina faza (grupa) ima tri faze. Faze se dalje dijele u aktivnosti.

Faze i aktivnosti životnog ciklusa razvoja informacijskog sustava prema specijaliziranoj metodologiji MIRIS prikazane su u sljedećim tablicama.

Tablica: Strateško planiranje
Faza 1. STRATEŠKO PLANIRANJE INFORMACIJSKOG SUSTAVA (SP)
1.1. Analiza: definiranje i poduka tima, dekompozicija procesa, popis dokumentacije i kretanje kroz sustav
1.2 Podsustavi: određivanje podsustava i veza
1.3 Prioriteti: određivanje prioriteta
1.4 Resursi: definiranje cjelovite infrastrukture
1.5 Plan: planiranje glavnih projekata i aktivnosti

Tablica: Glavni projekt
Faza 2. GLAVNI PROJEKT (GP)
2.1. PZ: izradba projektnog zadatka
2.2 DTP: intervjuiranje, raščlanjivanje i modeliranje procesa (DTP)
2.3 Procesi GP: analiza procesa, problema i prijedloga poboljšanja
2.4 Podatci GP: opisivanje podataka
2.5 Plan GP: planiranje izvedbenih projekata
2.6 Resursi GP: definiranje modela resursa glavnoga projekta

Tablica: Izvedbeni projekt
Faza 3. IZVEDBENI PROJEKT (IP)
3.1. DEV: intervjuiranje, apstrakcija i modeliranje podataka (EV)
3.2 prevođenje: prevođenje modela podataka u shemu BP (RM)
3.3 arhitektura IP: definiranje arhitekture programskog proizvoda (APP)
3.4 Operacije IP: projektiranje operacija nad shemom BP

Tablica: Proizvodnja softvera
Faza 4. PROIZVODNJA SOFTVERA (PS)
4.1.: PLANIRANJE PROIZVODNJE
·       Planiranje aktivnosti proizvodnje SW
·       Određivanje izvršitelja za pojedine zadatke i određivanje rokova
·       Određivanje i kreiranje produkcijske, testne i razvojne okoline
4.2: OBLIKOVANJE BAZE PODATAKA
·       Prevođenje logičkog modela podataka u fizički model sheme baze podataka
·       Kreiranje razvojne okoline za svakoga pojedinog programera
·       Punjenje sheme baze podataka u razvojnoj okolini iz postojeće produkcijske BP
·       Dodavanje novih koncepata iz modela podataka u razvojnu shemu BP (tip entiteta i dr.)
·       Kreacija razvojne baze podataka
·       Inicijalno punjenje testne baze podataka
4.3: RAZVOJ PROGRAMSKOGA PROIZVODA
·       Izradba glavnog izbornika (aplikacijskog stabla) ili dorada već postojećega
·       Izradba ekrana za pregled redaka svake tablice po jednom ili više ključeva
·       Izradba ekrana za operacije nad jednim retkom tablice (unos, izmjena, brisanje i pregled)
·       Izradba programskih modula različitih vrsta i namjena: obračuna, procedura, funkcija kontrola, look-upova nad tablicama (s prvim testiranjem modula)
·       Izradba izvještaja (s prvim testiranjem modula)
4.4: TESTIRANJE U TESTNOJ OKOLINI
·       Prijenos razvijenih programskih modula u testno okruženje
·       Spajanje novih modula s postojećim
·       Back-up verzija softvera
·       Testiranje prototipa softvera nad testnom bazom podataka
·       Ažuriranje planova proizvodnje softvera
·       Izvođenje prema potrebi aktivnosti iz ranijih skupina aktivnosti i ponovno testiranje
4.5: TESTIRANJE I ISPRAVLJANJE U RADNOJ OKOLINI
·       Prijenos razvijenih programskih modula u radno okruženje
·       Spajanje novih modula s postojećima
·       Back-up verzija softvera
·       Punjenje baze podataka
·       Testiranje prototipa softvera nad produkcijskom bazom podataka koje provodi programer
·       Ažuriranje planova proizvodnje softvera
·       Izvođenje prema potrebi aktivnosti iz ranijih skupina aktivnosti i ponovno testiranje
4.6: TESTIRANJE KOJE PROVODI KORISNIK
·       Prezentacija softvera korisniku
·       Testiranje koje provodi korisnik
·       Izradba popisa primjedbi korisnika
·       Ažuriranje planova proizvodnje softvera
·       Izvođenje prema potrebi aktivnosti iz ranijih skupina aktivnosti i ponovno testiranje
·       Izradba zapisnika o testiranju i prihvaćanju faze uvođenja

Tablica: Uvođenje
Faza 5. UVOĐENJE (UVO)
5.1. Instalacija gotovog softvera na produkcijsko okruženje (kod korisnika)
5.2. Izradba uputa
5.3. Prezentacija gotovog softvera
5.4. Poduka
5.5. Završne konverzije
5.6. Završno testiranje
5.7. Početak primjene nove aplikacije
5.8. Uspostava novog sustava i potpisivanje primopredajnog zapisnika

Tablica: Primjena i održavanje
Faza 6: PRIMJENA I ODRŽAVANJE (ODR)
6.1. Podešavanje novoga aplikacijskog sustava
6.2 Izvješće o procjeni novoga projekta
6.3 Raspodjela odgovornosti korisnika i programera
6.4 Korištenje aplikacijskim sustavom
6.5 Postavljanje korisnikovih zahtjeva za izmjenama

Cjelokupni posao započinje izradbom strateškog plana. Potom se u fazi Glavnog projekta analizira poslovanje i kreira model podataka.
U fazi Izvedbenog projekta modeliraju se podatci i definira logička arhitektura programskoga proizvoda.
Faza „Proizvodnja softvera” započinje planiranjem proizvodnje. Uzimaju se u obzir postojeći programski proizvodi i baza podataka u sustavu. Cilj je reorganizirati postojeću bazu podataka (stvoriti novu ako ništa ne postoji) i kreirati potreban novi programski proizvod, odnosno izmijenjen, ili zamijeniti postojeći programski proizvod.

Gotov programski proizvod uvodi se u sustav, a nakon uvođenja primjenjuje se u svakodnevnom radu. Po potrebi se dijelovi informacijskog sustava održavaju kako bi on zadovoljio potrebe korisnika.

Poznata je i kao metodika MIRIS. Ta specijalizirana metodologija propisuje faze razvoja i aktivnosti pojedine faze do potrebne razine detalja informacijskih sustava.
Osnovna hipoteza oko koje je MIRIS oblikovan jest „dekompozicija sustava”, a glasi:
  • životni ciklus projektiranja podijeliti u tri faze
  • u prvoj fazi apstraktno modelirati cijeli sustav i u tom modelu sustav podijeliti u podsustave
  • u drugoj fazi modelirati podsustav i propisati odgovarajuću metodu za modeliranje procesa
  • u trećoj fazi modelirati podatke relevantnih procesa i definirati arhitekturu aplikacije prema modelu procesa i modelu podataka.

 Predloženi životni ciklus metodologije MIRIS je „V” model, i to tako da su na lijevoj strani faze kojima se dekomponira poslovni sustav (dok se kod uobičajenog „V” modela dekomponira proces modeliranja sustava), a na desnoj se strani predlaže linearan razvoj i uvođenje aplikacija neovisno o složenosti (dok se kod „V” modela izvodi testiranje i okrupnjavanje modula u veće proizvode).

MIRIS se koristi trima osnovnim metodama: metodom za modeliranje podataka, metodom za modeliranje procesa i metodom za modeliranje aplikacija. Metode su slične mnogobrojnim metodama u drugim metodologijama.

ISKUSTVA I PRAKSA KORIŠTENJA  MIRIS-A
Tvrtka RIS d.o.o. je prihvatila metodiku MIRIS kao svoju kuharicu za razvoj IS. Kroz dugogodišnja iskustva na projektiranju i gradnji informacijskih sustava za velike kupce (Croatia osiguranje, HRT...) tvrtka RIS je razvila svoj specifičan pristup i način rada koji se prvenstveno odnosi na analizu, modeliranje i projektiranje sustava i unaprijedila metodiku MIRIS.  Specijalizirane metodologija (MIRIS), dobila je u RIS-u odgovarajuću softversku podršku i usavršena je razvojna  tehnologija kao nadgradnja specijaliziranim razvojnim platformama i alatima.

Kvaliteta RIS-ovih proizvoda rezultat je vlastitog procesa razvoja softvera pod nazivom "metodika MIRIS", prvog i jedinog hrvatskog procesa razvoja koji je nositelj prestižnog znaka "Izvorno hrvatsko".

Za sustav upravljanja kvalitetom RIS posjeduje ISO 9001:2008 certifikat iz djelatnosti projektiranja, programiranja i održavanja informacijskih sustava i aplikacija, usluge data centra, a za sustav informacijske sigurnosti RIS posjeduje certifikat  ISO 27001:2005.

Metodika MIRIS koristi se još i u drugim našim ICT centrima i ne zaostaje za drugim specijaliziranim metodologijama.

References:
  1. Pavlić, M., (1995): Tehnologija projektiranja informacijskih sustava – MIRIS, CASE, Opatija.
  2.  Pavlić, M., (1996): Razvoj informacijskih sustava – projektiranje, praktična iskustva, metodologija, Znak, Zagreb. 
  3. Pavlić, M., Ivašić, M., Zamlić, I. (1999): Methodology MIRIS, Proceedings of the eight Electrotechnical and Computer Science Conference ERK'99, 23.09. – 25.09. 1999., Slovenian Section IEEE, Portorož, Slovenija, str. 309 – 312.
  4. Pavlić, M.,”Informacijski sustavi”, Školska knjiga, Zagreb, 2011. UDK 533-12-10-0002, ISBN 978-953-0-30882-4, 298 strana,
  5. Pavlić, M., “Oblikovanje baza podataka”, Odjel za informatiku Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2011. UDK 004.65(075.8), ISBN 978-953-7720-08-7, 205 strana
  6. Jakupović, A., Pavlić, M., „Measuring the Complexity of Business Organization and Business Software Using Analytic Hierarchy Process (AHP)“, Computer Technology and Application, 2 (2011) , 9; 736-747 

petak, 25. listopada 2013.

Kako napisati "Diplomski rad?"

Upute za pisanje diplomskog (završnog) rada!


Ali evo i male pripomoći za pisanje diplomskog rada (nakon dvogodišnjeg diplomskog studija) ili završnog rada (nakon trogodišnjeg preddiplomskog studija)!

Ove godine imam više od deset diplomskih/završnih radova i pomalo mi je već dosadno svima govoriti isto, daj ovo, daj ono, daj lektoriraj tekst, daj brojeve slikama s brojem poglavlja, ...

Svak fakultet ima Pravilnika o diplomskom radu i Uputa za izradu diplomskog rada sveučilišnog diplomskog studija. U diplomskom se toga obvezno treba pridržavati. 
O tome neću pisati. Nego ono nešto što tamo ne piše.


Svakako dobra pomoć je uzor, pa evo u prilogu jednog uzoritog uratka kolega Davora Vrgoča.

Diplomski rad i Završni rad je pisani rad koji ima odlike i formu znanstvenog rada. On može biti:

  • pregledni rad (opisuje šire područje), ili 
  • uži (opisuje jednu temu detaljnije) ili 
  • model ili 
  • softver ili 
  • poslovna aplikacija ili 
  • upute za korištenje složenih proizvoda ili 
  • e-nastava ili .... 
  • ili što god. 

On govori da autor rada pored toga što je pametan i sve to nešto zna (da ga ispitamo) ima sposobnost sve to nešto i napisati u standardnoj formi, koja može drugima čitateljima približiti i skratiti proces učenja o odabranoj temi. I štošta drugo...

Veličina rada nije bitna ali donja granica postoji za lijenčine i ne može biti trivijalna, recimo 30 završni, 50 i više stranica diplomski.

Može ga pisati jedan i samo jedan autor. Ako više autora radi na istoj temi svaki od njih ima svoju ulogu, funkciju, temu, modul, dio većeg sustava. I dva rada se mogu izlagati jedan za drugim. Rad se može nastaviti na rad drugih bivših studenata, što je i poželjno.

Što odabrati za temu diplomskog?
 Ako imate problem naći temu onda imate dva problema i dva pitanja: znate li uopće išta o svom studiju?, zanima li vas išta u životu? i  ima li vaš mentor ideja? 
Rad može imati razne sadržaje, ovisno o cilju. 

Struktura rada
Naslov je u skladu s propisanim standardom ustanove za koju se radi: fakultet, odjel, autor, mentor, naslov rada, podnaslov, mjesto i vrijeme i sl.

Sadržaj s brojem stranice.

Uvod: motivacija, gdje je rađen rad, što je važno u radu, što je cilj, vizija, misija, koji resursi, koje teme, zašto je to odabrano, čemu to služi i kome se zahvaljuje autor (opcija).

Poglavlja, s logičkim razdvajanjem tema na više razina.

Zaključak, iznijeti svoje mišljenje, ponoviti dio uvoda, reći što se postiglo, što bi se još moglo dalje istražiti i opisati, što je važno ili koja misao je zgodna za cijelu tu temu. Nešto originalno što ste vi otkrili. S čim se od prihvaćenog  /uobičajenog ne slažete?

Literatura, što više to bolje. Literatura je obavezan dio rada, bar 30 navoda u diplomskom. Studenti često obično ima samo nekoliko referenci. Postoje razni standardi za popis literature, ali svaki je dobar. Evo primjera popisa literature. 

Literatura

[1] Gordon, S. R. (2008). Supplier evaluation and performance excellence. J. Ross Publishing.
....

[9]    Wikipedia (2013): Spend Management, http://en.wikipedia.org/wiki/Spend_management
Citati

Postoje razni standardi za citiranje. Možete navesti prezime prvog autora i godinu izdanja u zagradi kao (Gordon, 2008) ili redni broj citata na popisu literature kao /1/. Evo primjer jednostavnog citiranja u jednom radu.

U doba krize tvrtke se često okreću smanjenju troškova zbog činjenice da je omjer prihoda i troškova 3:1, odnosno tri zarađene kune odgovaraju jednoj ušteđenoj, odnosno ušteda od jedne kune na troškovnoj strani ima isti učinak kao i povećanje prihodovne strane za tri kune /9/.

Da je to misao koju je student uzeo i slobodno uobličio vidimo po oznaci citata, /9/ na kraju rečenice. Broj 9 označava devetu referencu na popisu literature. Citat može biti bilo gdje u tekstu, u rečenici, na nazivu slike ili u tablici. Obično ne i u sažetku.

Student u radu može prepisivati i opisivati tuđe misli ali treba citirati izvor od kuda su to originalno prepisane misli. Dakle dozvoljeno je prepisati tuđe rezultate i to se potiče i to je preporuka ali obavezno je navesti izvore. To je u skladu sa zakonom o autorskom djelu. Sve se može prepisati, to nije zabranjeno, ali je potrebno navesti tko je i gdje to napisao.

Diplomski rad nije doktorat i ne mora imati originalnih znanstvenih istraživanja koja još nitko nigdje nije objavio. 

Citiranje je posebno teško jer nemamo naviku pisanja znanstvenih radova. 

Poželjno je imati među izvorima:  
  • knjige
  • WWW
  • članke
  • forume
  • Wikipedi-ju
  • rječnik

Svakako prekopati besplatnu arhivu na WWW.

Autorska prava i tajnost podataka
Diplomski rad ne treba i ne smije sadržavati niti jedan dio teksta koji čini povredu autorskih prava.
To nije teško jer se sve što je zaštićeno citira i navodi autor ili nije dostupno studentima.

Ne smije se prepisati tuđe autorsko djelo bez navođenja autora. Ne smije se prepisati tuđe djelo ni s navođenjem u nekim uvjetima, npr. prepisati 10 stranica u svoj seminar i reći ja sam ovo kopirao od toga i toga. Kopirati se može dio teksta do desetak rečenica, ali samo ako to ima smisla. Kopirati se može slika ili tablica. Ne upute za korištenje programa s opisom i ekranima, koji su tuđe djelo. U tom slučaju bolje je sam prolaziti kroz aplikaciju - program, kopirati ekrane u tekst seminara i opisivati program svojim riječima iz svog uma. Na taj se način razvija vlastiti potencijal. 

Često studenti odustaju od teme diplomskog rada kada im u kompanijama za koje rade ne daju uvid u poslovne podatke. Rad ne  smije sadržavati niti jedan podatak koji predstavlja poslovnu tajnu neke organizacije. Podaci u tvrtkama u kojima se rade radovi obično jesu poslovna tajna i kao takvi se ne smiju objaviti i ne smiju pojaviti u radu niti u prilogu. Dakle, autor rada treba dobiti dozvolu za uvrštenje teksta u rad, čime je isti postao dostupan javnosti. Ako ne dobije dozvolu za uvrštavanje podataka u rad, moguće je u prazne obrasce upisati ručno "lažne" podatke. Npr. ako se prikazuje osobna iskaznica, ne stave se ime i prezime prave osobe već npr. "Višnja Biljanović" i sl.

Svaki rad se može javno objaviti, npr. na WWW, i to može učiniti i profesor mentor i student autor, prema svojim potrebama i bez traženja ikakve suglasnosti.
Diplomski i završni rad nije poslovna tajna.



Pisanje teksta
Tekst treba biti strukturiran, tj. podjeljen u poglavlja. Studentu se ostavlja kreativnost u toj podjeli u cjeline. Svako poglavlje ima broj poglavlja. 
Dobar rad ima puno slika i tablica. Sve slike i tablice trebaju biti numerirane.
Važni pojmovi mogu biti podebljani.
Tekst se piše Fontom veličine 12, npr. Times New Roman.
Fusnote font veličine 10.



nedjelja, 22. rujna 2013.

Veza - relationship


Veza i znanstveno istraživanje

Tvrdnja koju želim dokazati, bez eksperimenta, u mislima (dakle slab dokaz), tiče se dva svijeta. Prvi je stvarnost a drugi mašta. Pitati ćemo se može li se u mislima popiti stvarno vino? I kakve to ima veze sa sveukupnom znanošću - ili ciljem znanosti? A pokazati ćemo kako istraživanje može početi od: ili problema ili pitanja ili hipoteze ili cilja istraživanja. I da je to isto napisano na različiti način.

Idemo redom!
Veza je vrlo važan pojam. O njoj uglavnom govorimo kao o elementu koji povezuje koncepte na našim modelima.
Stvari i misli su u brojnim vezama. Otkriće veza vrlo je važno.
Rijetko se otkrivaju nove pojedinačne stvari, često se otkrivaju nove veze. Veza stvari je nova stvar.
Tako recimo Teslin elektromotor je nova veza među postojećim stvarima koja dovodi do nove stvari.

Evo slike nekih ljudskih veza.




Ljudi su u vezama s drugim ljudima. Bračnim, rukovodnim, prijateljskim, roditeljskim, ... i inim.
Ljudi su u vezi sa stvarima, bićima i apstrakcijama. Posjeduju auto, kuću, stan, psa, mačku, livadu, diplomu, ...
Stvari su u vezi sa drugim stvarima. Banka ima račun, Kamion je registriran u gradu, fakultet je izdao potvrdu, na građevinskom terenu je dozvoljena gradnja zgrade, ...
Misli mogu biti u vezi s drugim mislima. primjer: planira se nastava modeliranja podataka u prvom tjednu.

U informatici zanimaju nas informacije o stvarima i mislima, kodirane kao podaci u nekom jeziku.
Same stvari i misli predmet su drugih područja istraživanja.

Što je veza ?
Veza je misao o interakciji stvari u objektivnoj stvarnosti (OS) ili misli u misaonoj stvarnosti (MS).
Veza u OS je (pretpostavljam) naziv za energetsku interakciju materije (gravitacijsko privlačenje, električno odbijanje, mehanički sudar masa, ...).
Veza u MS je jedna nova misao među mislima, odnosno ako je misao o pojmu neuralna mreža u umu onda je veza nova neuralna mreža među postojećim neuralnim mrežama, koje promatrač (svijest) vidi kao novu ideju. Samim njenim nastankom veza postaje koncept u mislima koji se dalje može povezivati gradeći složenije misli.

Tvrdnja koju želim dokazati, tiče se dva svijeta, stvarnosti - OS i mašte - MS.
Veza nije moguća među ova dva svijeta, stvarnosti i misli. Ova misao je hipoteza. Dokaz: zamislimo čašu u stvarnosti i misao o vinu. Napunimo stvarnu čašu s mislima o vinu i provjerimo, možemo li u stvarnosti ispiti to vino? Dakako ne.

U redu, a možemo li u mislima popiti iz te stvarne čaše misaono vino? Opet, dakako ne, možemo popiti samo misao o vinu iz misaone čaše.

Dakle ova dva svijeta se ne mogu sudariti. Ta veza ima oba kraja, oba ili u mislima ili u stvarnosti, ili je misao ili stvar, ne oboje.
Ovo je istina dok neki znanstvenik ne dokaže drugačije. A to je i možda krajnji cilj znanosti.

Ima nas sigurno koji se s ničime ne slažemo, super.

Neki ne prihvaćaju postojanje dva svijeta.

Jednoga vječnoga, bez-osjećajnoga, stvarnoga, bez dobra i zla, bez izbora, bez greške,...
Drugoga koji postoji samo u mašti maštača, privremenoga, nepotpunog, smrtnog, lako stvorivog u bićima s umom, posebno ponovljenog u svakom čovjeku, a opet jedino važnog za svakog od nas ponaosob iako je moguće pun laži i malo istine. A usto osjećajnog, virtualnog, dobrog ili zlog, s varijantama, s mogućnošću promijene, izborom, punog grešaka.

Pokažimo na našim vezama kako znanstveni problem malo drugačije napisan može biti prikazan kao znanstveno pitanje ili znanstveni cilj.

Pitanje: Postoji li veza između misli o predmetu i predmeta u stvarnosti?
Može se iskazati i kao tvrdnja (hipoteza): Ne postoji direktna veza dva jedino postojeća i bitna svijeta MS i OS!

A i kao cilj: um i mozak treba razvijati, dakle ljudi trebaju evoluirati a znanstvenici otkrivati i razvijati mogućnosti tijela i uma kako bi se čovjek oslobodio potrebe za alatima i strojevima i mogao zamisli pretvoriti u stvarnost. Na što li to liči, evo tema za razmišljanje.

A i kao problem: kako misli oživotvoriti?

Ovdje smo mogli vidjeti i kako ista misao može biti iskazana i kao: problem i kao cilj i kao pitanje i kao tvrdnja.
Dakle znanstvenik može krenuti u istraživanje tražeći veze među stvarima a uočavajući ih ili prikazujući ih najprije na jedan od navedenih načina. Svi ostali su izvedivi.