Free PDF Knjiga Oblikovanje baze podataka

Mile Pavlić

Moj mali poklon informatičkoj zajednici, studentima informatike i razvijačima aplikativnog softvera. Poklon PDF knjiga "Oblikovanje baza podataka".

Link:

Javno dostupni nastavni materijali profesora Mile Pavlića - Ris software

ris.hr

Link je: https://ris.hr/nastavni-materijali-prof-mile-pavlica-javno-dostupni/

Na to sam se odlučio zbog ograničenja u razdoblju "Korone", vapaja Ministarstva za Sveučilišnim udžbenicima javno dostupnim studentima, oko 150 studenata na 1.godini Informatike Sveučilišta u Rijeci, te šire zajednice.

Odjel za informatiku Sveučilišta u Rijeci objavio je Sveučilišni udžbenik pod nazivom "Oblikovanje baze podataka". 

Opišimo samu knjigu detaljnije.

Cilj ove knjige je pomoći oblikovati bazu podataka. Većina poslovnih aplikacija podatke čuva u relacijskim bazama podataka te je potrebno poznavati teoriju oblikovanja relacijskih baza podataka (nazovimo je relacijska metodu, skraćeno RM). Oblikovanje baze podataka (engl. Database Design) može se izvesti relacijskom metodom na logičkoj razini i definirati shemu baze podataka. Na osnovi sheme se uz pomoću softverskih sustava za upravljanje relacijskom bazom podataka (kao Oracle, MS SQL, DB2…) organizira fizička baza podataka. Fizičko i logičko oblikovanje baze podataka su dva odvojena koraka. Oblikovanje baze podataka općenito sastoji se od tri koraka i to konceptualno, logičko i fizičko oblikovanje.

Standardna metoda za konceptualno oblikovanje je EV (metoda entiteta i veza, engl. ER) koja dovodi do konceptualnog prikaza poslovnog sustava. Model podataka dobiven EV metodom jednostavno je prevesti u relacijsku shemu baze podataka i s njom uz pomoć sustava za upravljanje bazom podataka oblikovati fizičku bazu podataka.

U ovoj knjizi biti će prikazane navedene metode, EV i relacijska metoda, te proces modeliranja podataka pomoću obije metode i proces i pravila prevođenja EV modela podataka u relacijsku shemu. 

Kome je knjiga namijenjena?

Ova knjiga je proistekla iz želje i s nadom da će spoznaje biti korisne praktičarima koji projektiraju informacijske sustave (oblikuju bazu podataka i oblikuju programski proizvod) i studentima kako za modeliranje podataka tako i za razvoj informacijskih sustava nakon formalnog školovanja.

Knjiga je namijenjena projektantima informacijskih sustava, analitičarima, organizatorima, programerima, rukovoditeljima informatičkih centara, studentima i svima onima koji u poslovno - proizvodnim sustavima sudjeluju u razvoju informacijskih sustava i polaznicima seminara o projektiranju informacijskih sustava, projektiranju baza podataka, modeliranju podataka, sistem analizi i dizajnu. Knjiga će poslužiti studentima redovitog i postdiplomskog obrazovanja.

Zašto čitati ovu knjigu?

Imate li problema s informacijskim sustavom, bazom podataka i programskom podrškom? Ako ih imate, potrebno Vam je znanje kako izgraditi informacijski sustav, oblikovati bazu podataka i oblikovati programsku podršku.

Knjiga obiluje objašnjenjima i definicijama vezanim uz metode za oblikovanje baza podataka.

Knjiga je rezultat višegodišnjeg iskustva u projektiranju i gradnji informacijskih sustava, baza podataka, različitih projekata i primjeni metoda za oblikovanje pa su u knjizi iznijeta iskustva i mišljenje o metodama.

Prikazane metode su primjenjive kako za razvoj novih informacijskih sustava tako i za reinženjering postojećih programskih rješenja i baza podataka.

Knjiga ima devet poglavlja. Prvo poglavlje je uvodno.

Poglavlje 2  Informacijski sustavi prikazuje položaj baze podataka u informacijskom sustavu. Definirani su pojmovi vezani uz baze podataka. Prikazano je projektiranje informacijskih sustava, proizvodnja softvera i uvođenje gotovih aplikacija. Iz teorije i prakse je razvijena i u knjizi prikazana vlastita specijalizirana metodologija MIRIS, metodologija za analizu i oblikovanje informacijskih sustava, kao mogući okvir za sve faze razvoja od strateškog planiranja do održavanja. Oblikovanje baze podataka samo je jedna od faza razvoja informacijskog sustava. Postoje druge brojne slične specijalizirane metodologije standardizirane od pojedinaca ili tvrtki, ali gotovo da svaki programer ima vlastiti nestandarizirani način razvoja informacijskih sustava.

      Poglavlje 3  Relacijska baza podataka prikazuje pojmove koji čine strukturu relacijske metode i pojmove ograničenja u relacijskom modelu iz kojih slijedi pojam ključnog atributa. Prikazani su ukratko operatori relacijske algebre pri čemu je SQL - standardni upitni jezik za relacijske baze podataka, prikazan ukratko.  

Poglavlje 4  Modeli podataka prikazuje osnovne pojmove i metode modeliranja podataka. Posebno je opisana apstrakcija podataka koja se nalazi u osnovi svih metoda.

Poglavlje 5  Metoda entiteta i veza prikazuje jedan po jedan koncepti metode EV detaljno i predstavlja centralni dio ove knjige. Uz svaki koncept odmah se izlažu njegova ograničenja i prikazuje njegovo prevođenje u shemu relacijske baze podataka.

Poglavlje 6  Prevođenje definira pravila za prevođenje dijagrama dobivenih metodom EV u relacijsku shemu baze podataka.

Poglavlje 7 Normalizacija je uobičajen prikaz pogreške kod organiziranja sheme baze podataka te procesa otklanjanja jedne po jedne pogreške sve dok se shema ne dovede u oblik da ne stvara probleme u održavanju baze podataka. Pored uobičajenog prikaza tablice prikazan je i model podataka metodom EV i to prije i nakon normalizacije. Na taj se način grafički vidi kakve pogreške pri modeliranju uzrokuju probleme u bazi podataka.

Poglavlje 8  Proces oblikovanja baze podataka prikazana je procedura za izradu modela podataka metodom EV. Sama ta procedura je zasebna metoda modeliranja podataka i kao takva može se, s manjim prilagodbama, koristiti za različite varijante metode EV.

Poglavlje 9  Praktični primjeri modeliranja podataka prikazuje konkretne popunjene dokumenta iz poslovnog sustava te za njih daje prikaz modela podataka. Na taj način čitatelj može vidjeti konkretnu primjenu metode EV i prevođenja dijagrama EV u relacijsku shemu. Na primjerima su također postavljeni zadaci koje treba dodatno riješiti proširenjem modela podataka zbog korisničkih zahtjeva.

Što mislite o umjetnoj inteligenciji? - nastavak 3.

Je li umjetna inteligencija samo daleki san? 
Računalo je dakle uređaj koji ljude oslobađa u obavljanju umnih sposobnosti računanja. To radi bolje od ljudi. Da li se do danas u nekom računalo pojavilo nešto slično ljudskom umu?

Pored računanja ljudski um obavlja još niz funkcija, recimo: planiranje, odlučivanje, zaključivanje, svijest, percipiranje, maštanje, volja, upravljanje tijelom i na kraju proživljavanje brojnih emocija.

Vrhunac zamisli o razvoju računala je ostvarenje umjetne inteligencije, odnosno preseljenje uma u računalo. To bi značilo da imate inteligentno biće, odnosno um, u računalu. Taj umjetni um bi trebao biti svjestan samoga sebe i imati savjest, trebao bi maštati i voljeti, zaključivati što je bolje i odlučivati. Pričate s njim kao s osobom i sve vas logički razumije i osjeća.

AI koji bi vas samo logički razumio ali ne i osijećao, bio bi umjetni um prve generacije, izuzetno koristan a još više opasan za ljudsko društvo. To je ono što sada mislimo pod AI.
AI koji bi razumio i posijedovao emocije bio bi kopija prirodnog uma, nazovimo ga AI-E. Taj AI-E biti će sposoban da osvoji galaksiju i svakako naslijednik ljudske vrste, sposoban za ubrzani razvoj.

To je za sada samo daleki san. Na žalost ili na sreću, ne znam.
Možda je to i nemoguće na današnjim računalima, kako što je bilo nemoguće napraviti mehaničko računalo.

To otkriće još nije napravljeno. Razvoj umjetne inteligencije ide jako sporo i uglavnom su to poboljšanja zasnovana na skrivenim podacima, boljim senzorima i bržim algoritmima.

Kada programeri konačno razviju AIE, vrijeme postojanja prirodnog uma je na isteku. Emocionalna AI biti će po svemu bolja od ljudske. Potpuno ćemo ovisiti o ICT i AI-E pa će to društvo biti otvoreni ljudski rezervat.

Razvoj umjetnog uma čeka buduće istraživače, mlade programere da se uhvate u koštac s tim problemom. Vjerovatno će trebati nove generacije bioloških čipova za biološka računala koja će raditi bez vanjskog programiranja.

Ideje i tvrtke koje su promijenila svijet - nastavak 2.

RAZGOVOR: Mile Pavlić
Razgovarao Vladimir MRVOŠ

Novi List, Ponedijeljak, 13. kolovoza 2018.

----------------------
Pitanja:

Tko je zapravo došao na ideju računala? 
Prve prave naprave za računanje, ako zanemarimo prste i Abakus, bili su mehanički kalkulatori. Za to su u 17. stoljeću zaslužna dva matematičara Pascal i Leibniz. Cijelo 18. stoljeće traje razvoj kalkulatora i velik broj ljudi radi na toj ideji. Tek je 1820. Tomas Xavier u Francuskoj napravio je prvi komercijalni kalkulator s četiri računske operacije. Zanimljivo je pojavljivanje većeg broj poduzetnika, koji će iskoristiti otkriće efikasnog Tomasov kalkulatora, kopirati ga, i počinje proizvodnja i prodaja klonova. To se stalno događa i u svim strukama. Kad neki proizvod izađe na tržište, konkurencija ga rastavi, izuči, kopira i prodaje po nižoj cijeni. To je dobro za kupce. Jedino morate čekati neko vrijeme. Ostvarenje umjetne inteligencije

Koja su velika otkrića zaslužna za digitalno doba u kojem živimo ? 
To je otkriće mogućnosti smještaja skupa tranzistora i drugih elektroničkih komponenti na jednu pločicu nazvanoj Integrirani krug. Na ideju integriranoga kruga došao je prof. G. W.A. Drummer. Ali sam nije uspio to i napraviti. O toj ideji je pričao na konferenci ji u USA. Integrira ni krug su 1958. uspjeli n a p ra v i t i dva znanstvenika J. Kilby, i R. Noyce, nezavisno. Noyce će osnovati tvrtku Intel. Integrirani krug je kao i tranzistor omogućio razvoj elektroničke industrije, a to su kalkulator, sat, rakete, sateliti, ali i razvoj III. generacije ra č u n a l a .

Koje biste informatičke tvrtke istakli i koji je njihov njihov doprinos u razvoju računala ? 
Značajna je tvrtka BELL Labs, koja je imala niz vlasnika velikih kompanija, ali i niz otkrića. Davne 1925. je izmišljen telefaks – pr ijenos slike putem telefonske linije, 1947. tranzistor, 1949. Teleprinter, 1969. UNIX, 1970 C, 1983 C++. Najveći informatički div je ipak IBM koji ima veliki doprinos u razvoju prvih računala, prvih supreračunala, osobnih računala, memorija, relacijskih baza podataka. To je najveća informatička kompanija na svijetu koja godinama prijavljuje najveći broj patenata.  Čudo od kompanije.

Video snimak predavanja:

Predavanje pod nazivom »IT otkrića koja su promijenila svijet« može se i pogledati na https://www.youtube.com/watch?v=bXDrTnWCVJA

Koja je uloga Jobsa i Gatesa u promijeni svijeta ? - nastavak 1.

RAZGOVOR: Mile Pavlić
Razgovarao: Vladimir MRVOŠ

Računalna otkrića koja su promijenila svijet

Novi List, Ponedijeljak, 13. kolovoza 2018.

----------------------

Koje je veliko otkriće dovelo do osobnih računala? 
To je otkriće mikroprocesora. Njega nije otkrio jedan čovjek, već kompanija Intel. Prvi mikroprocesor Intel 4004 je napravljen 1971. Što je mikroprocesor? Recimo da napravite računalo trebate niz tranzistora složiti da obavljaju sve funkcije računala. Tu je puno posla. Ideja je bila da se svi dijelovi računala slože i zaliju u jedan silicijski čip veličine kutije šibica, koji predstavlja cijelo računalo. Takav čip se zove mikroprocesor. Odjednom je bilo lako i jeftino graditi računala. Bio je to veliki šok u ICT industriji koji je uzdrmao divove. Mogli ste napraviti računalo jeftino i učiniti ga dostupno svima.

Jesu li Steve Jobs osnivač Apple-a i Bill Gates osnivač Microsofta također mijenjali svijet? 

Možemo reći da dvije grupe ljudi mijenja svijet. Jedni su znanstvenici, a drugi poduzetnici. Znanstvenici otkriju nešto novo i to objave svima. Obično se ne obogate od svoga otkrića. Poduzetnici prate što se u znanosti događa i koriste otkrića za izradu proizvoda koje će zadovoljiti neku potrebu. I jedni i drugi mijenjaju svijet. Uspješni poduzetnici su poznati i bogati, mediji često o njima pišu. Steve i Bill zapravo nisu otkrivači novih stvari već za dobrobit zajednice plasiraju korisne proizvode u kojima su ugrađena otkrića drugih. 

Kako bi opisali računalo? 

Računanje je ljudska sposobnost. U prirodi nitko osim ljudi nije u stanju izračunati

npr. površinu trokuta. Ideja je naći napravu koja će zamijeniti ljude u računanju, npr. dijeljenju velikih brojeva. Ljudi otkako postoje traže način da posao obave lakše. Prave alate i strojeva da sami ne moraju raditi. Prve mehaničke naprave za računanje bili su kalkulatori. Za računalo je jako važan pojam »programa« koji se pohrani u računalo. Program je skup naredbi koje su upute računalu što i kako računati. Računalo je naprava koja će računati po bilo kojem zadanom programu. Tako jednom možete zadati program da računa plaće radnicima, a nakon toga zadati mu program da prognozira vremenske promijene u slijedećih par dana. Dva najvažnija posla vezana uz računalo jesu programiranje računala i korištenje programa.

Video snimak predavanja:

Predavanje pod nazivom »IT otkrića koja su promijenila svijet« može se i pogledati na https://www.youtube.com/watch?v=bXDrTnWCVJA

Koja su to otkrića, najviše promijenila svijet?

RAZGOVOR: Mile Pavlić
Razgovarao Vladimir MRVOŠ

Računalna otkrića koja su promijenila svijet

Računala nas okružuju, a opet malo znamo o njima. Koliko su ona promijenila svijet, činjenica je koju ne treba posebno dokazivati. O toj temi u okviru »Otvorenog dana« Odjela za informatiku Sveučilišta u Rijeci, govorio je i prof. dr. Mile Pavlić, koji je održao zanimljivo predavanje pod nazivom »IT otkrića koja su promijenila svijet«. Razgovarali smo s njim na tu temu, a onda zaključili da imamo materijala i za zanimljivu rubriku koju ćemo objavljivati u nastavcima MultiMedije.

Novi List, Ponedijeljak, 13. kolovoza 2018.

----------------------
Pitanja:
Koja su to otkrića, najviše promijenila svijet? 

Svakako treba reći da je to moje mišljenje. Ono se »uglavnom« slaže s mišljenjima drugih. Na polju informatike to je »Računalo« (Computer) – dakle uređaj koji se bavi podacima.

Otkrićem računala otvorena je nova ljudska djelatnost i svaki čovjek stvara i koristi podatke. Računalo se koristi u gotovo svim drugim ljudskim djelatnostima. Koristi se privatno u obliku pametnih telefona i za obavljanje posla u svim organizacijama.

Mislim da su računalo u 20. stoljeću i Teslin sustav proizvodnje električne energije u 19. stoljeću, dva otkrića koja su najviše promijenila svijet i koja su stekla najveći broj korisnika.


Tko je prvi zamislio ideju računala?
Ideju za programibilni kalkulator, što je računalo, domislio je 1834. Charles Babbage i nazvao ga Analitički stroj. Ideju o napravi za izračunavanje i printanje pomorskih tablica prezentirao je engleskoj vladi. Za projekt je tražio 1500 funti. Novce je dobio, potrošio i tražio još toliko. Kad je i to potrošio tražio je još dva puta po 3000 funti i to je dobio. Poslije toga više mu nisu dali i projekt je propao. Možemo iz ove priče nešto zaključiti. Istraživači su naivni glede novca, obično traže malo novca i misle da je to dovoljno. Na kraju Charles se posvetio dizajniranju sve boljeg stroja i zamislio te nacrtao sve važne funkcije računala. Angažirao je i jednu matematičarku, Adu Augustu Lovelace da napiše program za njegov stroj. I napisala je program koji bi radio da je on stroj napravio. Očito je programiranje daleko lakši posao od izgradnje strojeva. U njegovo vrijeme nisu ga voljeli. Jedan od kritičara je izjavio da je za te novce mogao napraviti bar neku pametnu igračku. Danas znamo da se računalo najčešće koristi kao pametna igračka. Proći će stotinjak godina do ostvarenja ovog sna. U to vrijeme još nije bilo struje, Teslina hidroelektrana u Šibeniku, prva u Europi, proradila je tek 1895. godine. Zamislite, planirao je pokretati stroj uz pomoć parnog stroja. Općenito neke dobre ideje ne mogu se ostvariti dok se razvoj društva ne popne na višu razinu zrelosti.

Video snimak predavanja:

Predavanje pod nazivom »IT otkrića koja su promijenila svijet« može se i pogledati na https://www.youtube.com/watch?v=bXDrTnWCVJA

Specijalizirana metodologija MIRIS v. 2017

Specijalizirana metodologija MIRIS verzija 2017.

U ovom članku želim prikazati izmijene u MIRIS-u nastale iskustvom u praksi njezinog korištenja i poteškoćama koje želimo otkloniti proširenjem metodologije MIRIS.

Informacijski sustav (IS) je dio svake organizacije. IS se pravi - razvija od strane informatičara raznih struka. Postoje različite "kuharice" kako se razvija IS. MIRIS je jedna od njih.

Specijalizirana metodologija MIRIS ili metodika MIRIS (skraćeno od hrvatskog Metodologija za Razvoj Informacijskog Sustava).  

Što je to MIRIS? 

To je skup je metoda i uputa čiji je ukupni cilj projektirati i izgraditi informacijski sustav (IS). Njezino je oblikovanje započelo 1984. godine, a objavljena je 1995. godine. Razvoj metodike se mijenjao kroz vrijeme primjenom i provjerom u praksi. 

Puno mi osoba u pomoglo u razvoju metodike MIRIS. Metodika ovim izmjenama nije završila svoj razvoj, uskoro će doživjeti još promjena s ciljem poboljšanja procesa razvoja IS. Cilj razvoja metodike je naći minimalnu količinu aktivnosti nužnu i dovoljnu za postizanje dobrog IS. To je razlog zašto teško ubacujemo nove aktivnosti sve dok praksa ne pokaže slabosti i nužnost proširenja metodike.

IS se gradi (kao i drugi proizvodi) u fazama, prvo jedno pa drugo i tako do kraja proizvoda odnosno projekta. Preskakanje faza je moguć ali koji put može imati mane u izgubljenom vremenu, novcu ili propalim projektima.

Specijalizirana metodologija propisuje faze razvoja i aktivnosti pojedine faze do potrebne razine detalja informacijskih sustava potrebne kupcu i softverskoj tvornici za ugovaranje i isporuku projekta i programskog proizvoda.

Faze životnog ciklusa razvoja IS po MIRIS-u grupirane su u dvije skupine faza: 

• logičko oblikovanje (projektiranje IS) i 
• fizičko oblikovanje (izgradnja IS). 

Svaka skupina faza (grupa) ima faze. Faze se dalje dijele u aktivnosti.

Osnovna hipoteza oko koje je MIRIS oblikovan jest „dekompozicija sustava”, a glasi:

• životni ciklus projektiranja podijeliti u faze
• u prvoj fazi apstraktno modelirati cijeli sustav i u tom modelu sustav podijeliti u podsustave
• u drugoj fazi modelirati podsustav i propisati odgovarajuću metodu za modeliranje procesa
• u trećoj fazi modelirati podatke relevantnih procesa i definirati arhitekturu aplikacije prema modelu procesa, modelu podataka ili postojećim sličnim aplikacijama.

MIRIS se koristi trima osnovnim metodama: metodom za modeliranje podataka, metodom za modeliranje procesa i metodom za modeliranje aplikacija. Metode su slične mnogobrojnim metodama u drugim metodologijama.

Faze i aktivnosti životnog ciklusa razvoja informacijskog sustava prema specijaliziranoj metodologiji MIRIS verzija 2017. prikazane su u sljedećim tablicama.

Projektiranje: Strateško planiranje

Faza 1. STRATEŠKO PLANIRANJE INFORMACIJSKOG SUSTAVA (SP)

1.1. Analiza: definiranje i poduka tima, dekompozicija procesa, popis dokumentacije i kretanje kroz sustav

1.2 Podsustavi: određivanje podsustava i veza

1.3 Prioriteti: određivanje prioriteta

1.4 Resursi: definiranje cjelovite infrastrukture

1.5 Plan: planiranje glavnih projekata i aktivnosti

Projektiranje: Glavni projekt

Faza 2. GLAVNI PROJEKT (GP)

2.1. PZ: izradba projektnog zadatka

2.2 DTP: intervjuiranje, raščlanjivanje i modeliranje procesa (DTP)

2.3 Procesi GP: analiza procesa, problema i prijedloga poboljšanja

2.4 Podatci GP: opisivanje podataka

2.5 Plan GP: planiranje izvedbenih projekata

2.6 Resursi GP: definiranje modela resursa glavnoga projekta

Projektiranje: Izvedbeni projekt

Faza 3. IZVEDBENI PROJEKT (IP)

3.1. DEV: intervjuiranje, apstrakcija i modeliranje podataka (EV)

3.2 Prevođenje: prevođenje modela podataka u shemu BP (RM)

3.3 Arhitektura IP: definiranje arhitekture programskog proizvoda - stablo aplikacije (APP)

3.4 Dizajn IP: Dizajn nefunkcionalnog prototipa buduće aplikacije (oblikovanje ekrana)

3.5 Operacije IP: projektiranje operacija nad shemom BP

Izgradnja: Proizvodnja softvera

Faza 4. PROIZVODNJA SOFTVERA (PS)

4.1.: PLANIRANJE PROIZVODNJE

·       Planiranje aktivnosti proizvodnje SW

·       Određivanje izvršitelja za pojedine zadatke i određivanje rokova

·       Određivanje i kreiranje produkcijske, testne i razvojne okoline

4.2: OBLIKOVANJE BAZE PODATAKA

·       Prevođenje logičkog modela podataka u fizički model sheme baze podataka

·       Kreiranje razvojne okoline za svakoga pojedinog programera

·       Punjenje sheme baze podataka u razvojnoj okolini iz postojeće produkcijske BP

·       Dodavanje novih koncepata iz modela podataka u razvojnu shemu BP (tip entiteta i dr.)

·       Kreacija razvojne baze podataka

·       Inicijalno punjenje testne baze podataka

4.3: RAZVOJ PROGRAMSKOGA PROIZVODA

·       Izradba glavnog izbornika (aplikacijskog stabla) ili dorada već postojećega

·       Izradba ekrana za pregled redaka svake tablice po jednom ili više ključeva

·       Izradba ekrana za operacije nad jednim retkom tablice (unos, izmjena, brisanje i pregled)

·       Izradba programskih modula različitih vrsta i namjena: obračuna, procedura, funkcija kontrola, look-upova nad tablicama (s prvim testiranjem modula)

·       Izradba izvještaja (s prvim testiranjem modula)

4.4: TESTIRANJE U TESTNOJ OKOLINI

·       Prijenos razvijenih programskih modula u testno okruženje

·       Spajanje novih modula s postojećim

·       Back-up verzija softvera

·       Testiranje prototipa softvera nad testnom bazom podataka

·       Ažuriranje planova proizvodnje softvera

·       Izvođenje prema potrebi aktivnosti iz ranijih skupina aktivnosti i ponovno testiranje

4.5: TESTIRANJE I ISPRAVLJANJE U RADNOJ OKOLINI

·       Prijenos razvijenih programskih modula u radno okruženje

·       Spajanje novih modula s postojećima

·       Back-up verzija softvera

·       Punjenje baze podataka

·       Testiranje prototipa softvera nad produkcijskom bazom podataka koje provodi programer

·       Ažuriranje planova proizvodnje softvera

·       Izvođenje prema potrebi aktivnosti iz ranijih skupina aktivnosti i ponovno testiranje

4.6: TESTIRANJE KOJE PROVODI KORISNIK

·       Prezentacija softvera korisniku

·       Testiranje koje provodi korisnik

·       Izradba popisa primjedbi korisnika

·       Ažuriranje planova proizvodnje softvera

·       Izvođenje prema potrebi aktivnosti iz ranijih skupina aktivnosti i ponovno testiranje

·       Izradba zapisnika o testiranju i prihvaćanju faze uvođenja

Izgradnja: Uvođenje

Faza 5. UVOĐENJE (UVO)

5.1. Instalacija gotovog softvera na produkcijsko okruženje (kod korisnika)

5.2. Izradba uputa

5.3. Prezentacija gotovog softvera

5.4. Poduka

5.5. Završne konverzije

5.6. Završno testiranje

5.7. Početak primjene nove aplikacije

5.8. Uspostava novog sustava i potpisivanje primopredajnog zapisnika

Izgradnja: Stabilizacija

Faza 6. STABILIZACIJA (STA)

6.1. Nadzor i otkrivanje grešaka i nesukladnosti u sustavu

6.2. Ispravljanje grešaka i otklanjanje nesukladnosti (na razini: projekt, program, podaci)

6.3. Utvrđivanje novih ili izmjena postojećih funkcionalnosti

6.4. Testiranje i uvođenje izmjena

Izgradnja: Primjena i održavanje

Faza 7: PRIMJENA I ODRŽAVANJE (ODR)

7.1. Podešavanje novoga aplikacijskog sustava

7.2 Izvješće o procjeni novoga projekta

7.3 Raspodjela odgovornosti korisnika i programera

7.4 Korištenje aplikacijskim sustavom

7.5 Postavljanje korisnikovih zahtjeva za izmjenama

Cjelokupni posao započinje izradbom strateškog plana. Potom se u fazi Glavnog projekta analizira poslovanje i kreira model procesa.

U fazi Izvedbenog projekta modeliraju se podatci i definira logička arhitektura programskoga proizvoda i skiciraju oblici ekranskih formi.

Faza „Proizvodnja softvera” započinje planiranjem proizvodnje. Uzimaju se u obzir postojeći programski proizvodi i baza podataka u sustavu. Cilj je reorganizirati postojeću bazu podataka (stvoriti novu ako ništa ne postoji) i kreirati potreban novi programski proizvod, odnosno izmijenjen, ili zamijeniti postojeći programski proizvod.

Gotov programski proizvod uvodi se u sustav, a nakon uvođenja primjenjuje se u svakodnevnom radu.

U prvim mjesecima primijene novog programskog proizvoda pojavljuju se brojne poteškoće u radu i tu fazu intenzivnog popravljanja sustava nazivamo Stabilizacija.  

Po potrebi se dijelovi informacijskog sustava održavaju kako bi on zadovoljio potrebe korisnika.

References:

1.     Pavlić, M., (1995): Tehnologija projektiranja informacijskih sustava – MIRIS, CASE, Opatija.

2.      Pavlić, M., (1996): Razvoj informacijskih sustava – projektiranje, praktična iskustva, metodologija, Znak, Zagreb. 

3.     Pavlić, M., Ivašić, M., Zamlić, I. (1999): Methodology MIRIS, Proceedings of the eight Electrotechnical and Computer Science Conference ERK'99, 23.09. – 25.09. 1999., Slovenian Section IEEE, Portorož, Slovenija, str. 309 – 312.

4.     Pavlić, M.,”Informacijski sustavi”, Školska knjiga, Zagreb, 2011. UDK 533-12-10-0002, ISBN 978-953-0-30882-4, 298 strana,

5.     Pavlić, M., “Oblikovanje baza podataka”, Odjel za informatiku Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2011. UDK 004.65(075.8), ISBN 978-953-7720-08-7, 205 strana

6.     Jakupović, A., Pavlić, M., „Measuring the Complexity of Business Organization and Business Software Using Analytic Hierarchy Process (AHP)“, Computer Technology and Application, 2 (2011) , 9; 736-747 

7. Pavlić, M., Jakupović, A., & Čandrlić, S. (2014). Modeliranje procesa. Rijeka: Odjel za informatiku Sveučilišta u Rijeci.