Pretraži ovaj blog

četvrtak, 9. svibnja 2013.

Model poslovnih procesa


Kako napraviti dijagram toka podataka?!

Odgovor je jednostavan, kao Samanta Sandrić! 
Njen rad je u prilogu.
Upute za pisanje seminarskog rada prikazane su u postu Kako napisati "Seminarski rad"?

Najlošiji i najstariji način opisa poslovnih procesa sustava je običan tekstualni zapis. On ima niz nedostataka, a najveća je mana nemogućnost održavanja i pretraživanja informacija. Rješenje problema prikaza mnogobrojnih povezanih informacija leži u grafičkom prikazu informacija na više različitih razina apstrakcije, odnosno u metodi za modeliranje procesa.

Model procesa se obično dokumentira nekom odabranom metodom za modeliranje procesa. Jedna od češćih metoda je DTP.


Dijagram toka podataka (engl. Dataflow Diagram, skraćeno: DTP odnosno DFD) grafičko je sredstvo za modeliranje i prezentaciju procesa sustava.

DTP je uveo DeMarco 1978. godine (De Marco, 1979). DTP je nastao proširenjem tehnike „ulaz – proces – izlaz” (engl. Input-Process-Output, skraćeno: IPO) i tehnike HIPO (engl. Hierarchical IPO) tvrtke IBM. Ideja je metode HIPO promatrati sustav i uočiti jedan ili nekoliko ulaza kojima se koristi jedan određeni proces ili skup procesa iste klase te uočiti jedan ili nekoliko izlaza iz tog procesa. Ta je ideja osnova ostalih inženjerskih disciplina. Koncepti DTP nisu potpuno novi, njih su analitičari drugih predmetnih područja uočili stotinama godina prije.

Odlike DTP-a jesu:
  • DTP je grafički prikaz procesa
  • korisnik i analitičar zajedno dolaze do modela
  • precizno se definiraju zahtjevi korisnika
  • DTP je jezik za komunikaciju korisnika i analitičara
  • broj različitih vrsta grafičkih simbola na DTP je malen (četiri osnovna simbola).

 Dijagram toka podataka sastoji se od:
1.     ulaznih i izlaznih tokova podataka (izvještaja, dokumenata, e-dokumenata) koje sustav dobiva ili daje u okruženje,
2.     vanjskih objekata (organizacija, ljudi, drugih sustava) koji šalju prema sustavu podatke ili primaju tokove podataka od sustava,
3.     procesa sustava (programa, aktivnosti, radova, podsustava) koji transformiraju ulazne tokove u izlazne tokove podataka i
4.     spremišta podataka (baze podataka, kartoteke, e-dokumenata) u kojima se čuvaju podatci potrebni za izvršenje procesa ili dobiveni kao rezultat rada procesa.

Dijagram toka podataka sliči tehnici mrežnoga planiranja, ali, naravno, postoje razlike jer je cilj strukturne analize uvesti notaciju, ne za planiranje i praćenje aktivnosti na projektu, nego za definiranje mehanizma međudjelovanja svih aktivnosti u poslovnoj organizaciji, neovisno o vremenu izvođenja.
On specificira što sustav radi, odnosno što će sustav raditi na logičkoj razini. Osim toga, moguće je dijagram toka podataka iskoristiti za opis fizičke razine sustava (postojećeg i budućeg).
Do danas je izvorna tehnika DTP-a nadograđena i postoji niz varijanti DTP-a koje se malo međusobno razlikuju, bez obzira na veliku razliku u izglednom obliku.
Osnovni cilj procesne analize sustava jest utvrđivanje logičkog toka podataka kroz sustav. Procesi na dijagramu toka podataka paralelno se (istodobno) izvršavaju u stvarnom sustavu. Dijagram toka podataka nije blok-dijagram (Flow Chart, dijagram toka programa, prikaz algoritma kao rješenja nekog problema) koji kontrolira redoslijed izvršenja. On nije i ne sadržava opise programske logike niti iz njega može proizaći programska potpora.
Pomoću DTP-a jasno se i detaljno u grafičkom obliku predočuje „sustav” te se on može lako, brzo i u potpunosti shvatiti. 

Ovaj kratak opis nije dovoljan za razumijevanje ove metode, posebice nije dovoljan za usvajanje tehnike modeliranja procesa, kao vještine analize poslovnih sustava. 
Također ništa nismo rekli čemu to služi, ali više informacija možete potražiti u mojim starijim knjigama, valjda ih ima u našim bibliotekama.

Evo uratka jedne studentice informatike na Odjelu za informatiku Sveučilištu u Rijeci.



srijeda, 24. travnja 2013.

Kako napisati "Seminarski rad"?

Upute za pisanje rada!

Pogladati i članak na Blogu pod nazivom "Kako napisati seminarski rad - 2. dio (dobro i brzo)" 

Odgovor je jednostavan, kao Marina Tevčić!
Njen rad je u prilogu. Ali evo i male pripomoći za pisanje seminarskog rada!


Seminar je pisani rad koji ima odlike i formu znanstvenog rada, a opisuje jednu temu detaljnije.
Opseg može varirati od 15 do 50 i više stranica. Može ga pisati jedan ili više autora. Može imati razne sadržaje, ovisno o cilju, biti model (informacijskog sustava, ...), programski proizvod ili pregledni rad. 


Struktura rada
Naslov je u skladu s propisanim standardom ustanove za koju se radi: fakultet, odjel, autor, mentor, naslov rada, podnaslov, mjesto i vrijeme i sl.

Sadržaj s brojem stranice.

Uvod: motivacija, gdje je rađen rad, što je važno u radu, što je cilj, vizija, misija, koji resursi, koje teme, zašto je to rađeno, čemu to služi i kome se zahvaljuje autor (opcija).

Poglavlja s logičkim razdvajanjem tema na više razina.

Zaključak, iznijeti svoje mišljenje, ponoviti dio uvoda, reći što se postiglo, što bi se još moglo dalje istražiti i opisati, što je važno ili koja misao je zgodna za cijelu tu temu.


Citati
Literatura je obavezan dio rada, bar 30 navoda. Malo pretjerujem, ali to je samo zato što obično ima samo dvije reference. 
Dozvoljeno je prepisati tuđe rezultate ali obavezno je navesti izvore. To je u skladu sa zakonom o autorskom djelu. Sve se može prepisati, to nije zabranjeno, ali je potrebno navesti tko je i gdje to napisao. Ovo je posebno teško jer nemamo naviku pisanja znanstvenih radova. 
Poželjno je imati među izvorima:  
  • knjige
  • WWW
  • članke
  • forume
  • Wikipedi-ju
  • rječnik

Svakako prekopati besplatnu arhivu na WWW.


Autorska prava i tajnost podataka
Seminarski rad ne smije sadržavati niti jedan dio teksta koji čini povredu autorskih prava.
To nije teško jer se sve što je zaštićeno citira i navodi autor.

Seminarski rad ne  smije sadržavati niti jedan podatak koji predstavlja poslovnu tajnu.
Podaci u tvrtkama u kojima se rade seminarski radovi obično jesu poslovna tajna i kao takvi se ne smiju objaviti i ne smiju pojaviti u seminarskom radu. Dakle, autor seminarskog rada treba dobiti dozvolu za uvrštenje teksta u seminarski, čime je isti postao dostupan javnosti. Ako ne dobije dozvolu za uvrštavanje podataka u rad, moguće je u prazne obrasce upisati "lažne" podatke. Npr. ako se prikazuje osobna iskaznica, ne stave se ime i prezime prave osobe već npr. "Višnja Biljanović" i sl.

Svaki seminarski rad se može javno objaviti, npr. na WWW, i to može učiniti i profesor mentor i student autor, prema svojim potrebama.
Seminarski rad nije poslovna tajna.


Pisanje teksta
Tekst treba biti strukturiran, tj. podjeljen u poglavlja.
Puno slika i tablica, slike i tablice trebaju biti numerirane na koji god način.
Važni pojmovi podebljani.
Tekst Font veličine 12, npr. Times New Roman.
Fusnote font veličine 10.


Kolegica Marina je napisala pregledni seminarski rad pod naslovom "Razvoj i karakteristike programskih jezika". Rad je u prilogu.

Sam rad može poslužiti kao uzor za pisanje radova ili sažetak znanja o programskim jezicima danas.


Uzor seminarskog rada 

ili:https://www.dropbox.com/s/su249of1ozpdlsx/Sem%20Marina%20Tevcic%20prog.%20jez..pdf?dl=0



Noviji članak pod nazivom "Kako napisati seminarski rad - 2. dio (dobro i brzo)" http://milepavlic.blogspot.hr/2014/10/
objavljen je na Blogu dana 11.11.2014. U ovom članku ulazi se u semantiku pisanja i to u prvu najvažniju fazu stvaranja članka koja odgovara na pitanje: ŠTO raditi u Seminarskom radu? Poslije Kako je Lako!



subota, 9. ožujka 2013.

Knjiga Informacijski sustavi


Informacijski sustavi 

Izdavačka kuća "Školska knjiga" mi je objavila knjigu pod naslovom "Informacijski sustavi".

To je jedna od tema na kojoj se danas mogu naći brojni problemi pa prema tome i napisati brojni znanstveni radovi. Ova knjiga i sadržaj može poslužiti za stvaranje pregleda područja što je obično prvi dio doktorata. 

Cilj je ove knjige prikazati što je informacijski sustav, dati sustavni pregled metoda iz područja informacijskih sustava, objasniti analizu i oblikovanje informacijskih sustava, prikazati alate i informacijsku tehnologiju za njegovu izgradnju, pogreške i put k cilju.



Zašto čitati ovu knjigu?
Postoje mnogobrojne zablude o tome što je informacijski sustav u poslovnoj organizaciji, u kakvu je on odnosu s informacijskom tehnologijom i poslovnim procesima, kako nastaje i kako se koristi, tko ga gradi i održava, što prije raditi i kako dalje. To bismo htjeli ovom knjigom razriješiti i upozoriti na pogreške u praksi.
Pored paradigme integralnosti postoje i drugi važni kriteriji (npr. kvaliteta projekta u novom sustavu, nadzor pri izgradnji i uvođenju, sadržaj ugovora i dr.) koji se zanemaruju te nevažni elementi kojima se pridaje velika važnost (npr. kojim je softverskim alatom programirati sustav, što primjerice u graditeljstvu odgovara pitanju kojim je bagerom kopan kanal).
Vaš je informacijski sustav prevažan za vas da bi se upravljanje njegovim razvojem i funkcioniranjem prepustilo slučaju ili samo sektoru informatike.

U knjizi su prikazana različita važna područja na polju informacijskih sustava te ona predstavlja svojevrsnu enciklopediju. Daje se pregled osnovnih pojmova vezanih za razvoj informacijskog sustava, pregled faza razvoja informacijskog sustava i odgovarajućih metoda primjenjivih u pojedinoj fazi.

Kome je knjiga namijenjena?
Knjiga je namijenjena menadžerima, projektantima informacijskih sustava, analitičarima, organizatorima, programerima, rukovodiocima informatičkih centara, studentima i svima onima koji u poslovnoj organizaciji sudjeluju u razvoju informacijskih sustava te informatičarima s iskustvom koji se dodatno školuju na seminarima o projektiranju informacijskih sustava i projektiranju baze podataka.

Koje teme knjiga obrađuje i na koja će se pitanja odgovoriti?
Što je to „informacijski sustav“, a što baza podataka?, Zašto menadžeri ne moraju ništa znati o bazama podataka i programiranju?, Kako nastaje informacijski sustav?, Od čega se on sastoji?, Kako se koristi?, Kada ne valja?, Kako ga popraviti?, Kada je zastario?, Kako se razvija?, Tko ga stvara?, Koliko traje razvoj?, Zašto kasni njegova izgradnja?, Zašto s njim imamo problema?, Koje su najveće pogreške ugrađene u informacijski sustav?, Što je integralnost informacijskog sustava?, Kako menadžment upravlja sustavom?, Kako se donose odluke?, Koliko je važan ili nevažan hardver za informacijski sustav?, Kakav je utjecaj IT na informacijski sustav?, Što je aplikacijski softver?, Kako se koristi baza podataka?, Što je održavanje informacijskog sustava?, Zašto je sa stajališta informacijskog sustava softver „važniji“ od hardvera?, Što je projekt informacijskog sustava?, Je li projekt softvera i projekt informacijskog sustava jedno te isto?, i mnoga druga pitanja.



Sadržaj knjige

PREDGOVOR.. 9
1.    Osnove INFORMACIJSKIH SUSTAVA.. 13
1.1.       Općenito o informacijskim sustavima. 14
1.1.1.    Što je sustav?. 16
1.1.2.    Definicije osnovnih pojmova računalstva. 18
1.1.3.    Informacija. 19
1.1.4.    Što je informacijski sustav?. 24
1.2.       Položaj informacijskog sustava u poslovnoj organizaciji 25
1.3.       Klasifikacija informacijskih sustava. 34
1.4.       Primjeri informacijskih sustava. 37
1.4.1.    Računovodstveni informacijski sustav. 38
1.4.2.    Integrirani računovodstveni informacijski sustav. 39
1.4.3.    Sustav plaća. 40
1.4.4.    Osnovna sredstava. 42
1.5.       Informacijski podsustavi 43
1.5.1.    Praćenje dizanja vode. 44
1.5.2.    Planiranje poslovanja vodovoda. 45
1.5.3.    Praćenje rada. 45
1.6.       Klasifikacija informacijskih sustava. 45
1.7.       Korisnici informacijskih sustava. 48
1.8.       Organizacijski aspekti 50
1.9.       Upravljanje razvojem IS. 52
1.10.     Alati za projektiranje informacijskih sustava, organizaciju baze podataka i izgradnju softverskog proizvoda. 53
1.11.     Vrste inženjeringa. 58
1.12.     E-poslovanje. 59
1.13.     Kvaliteta. 60
1.14.     Problemi s informacijskim sustavima. 66
1.15.     Budućnost informacijskih sustava. 71
2.    Sustavni pristup.. 74
2.1.       Definicija sustavnog pristupa. 74
2.2.       Osnovni model sustava. 75
2.3.       Definicije sustava. 76
2.4.       Građa sustava. 77
2.5.       Ciljevi sustava. 78
2.6.       Klasifikacije sustava. 80
2.7.       Kontrola sustava. 83
2.8.       Karakteristike sustavnog pristupa. 84
2.9.       Upravljanje sustavom.. 88
2.10.     Odlučivanje u organizacijskim sustavima. 92
2.11.     Dizajniranje sustava i različiti sustavni pristupi 97
2.11.1.    Čvrsti (hard) sustavni pristup. 98
2.11.2.    Meki (soft) sustavni pristup. 98
2.11.3.    Sociotehnički sustavni pristup. 99
2.11.4.    Organizacija koja uči 99
3.    Modeli i faze razvitka.. 101
3.1.       Rastavljanje procesa razvoja u faze. 101
3.2.       Faze razvoja informacijskih sustava. 103
3.3.       Modeli razvitka. 106
3.3.1.    Kaskadni model 106
3.3.2.    Pseudostrukturni model 108
3.3.3.    Strukturni model 109
3.3.4.    V‑model 109
3.3.5.    Prototipski model 110
3.3.6.    Evolucijski model 112
3.3.7.    Spiralni model 112
3.3.8.    Model integracije komponenti 113
3.4.       Razvoj informacijskih sustava s tradicionalnim životnim ciklusom (SDLC) 114
3.4.1.    Prethodno istraživanje. 115
3.4.2.    Analiza sustava. 115
3.4.3.    Oblikovanje sustava. 116
3.4.4.    Razvoj, implementacija i održavanje sustava. 116
3.4.5.    Dobre osobine SDLC.. 116
3.4.6.    Mane SDLC‑a. 117
4.    ANALIZA i oblikovanje informacijskog SUSTAVA.. 119
4.1.       Osnovni pojmovi o analizi sustava. 119
4.2.       Analitičar 121
4.3.       Korisnici 124
4.4.       Timski rad. 125
4.5.       Procesi i funkcije. 127
4.6.       Analiza procesa sustava. 131
4.7.       Načini provođenja analize sustava. 134
4.7.1.    Tehnika intervjuiranja. 134
4.7.2.    Kreativni sastanci 136
4.7.3.    Analiza postojećega informacijskog sustava. 137
4.7.4.    Upitnik (ili anketa) 137
4.8.       Dijagram toka podataka. 137
4.8.1.    Koncepti dijagrama toka podataka. 139
4.8.2.    Primjer dijagrama toka podataka. 140
4.9.       Oblikovanje. 148
4.10.     Metoda entiteti i veze. 150
4.10.1.    Koncepti strukture metode EV.. 150
4.11.     Primjer modela podataka. 153
4.12.     Relacijska metoda. 156
4.12.1.    Primjer relacijske baze podataka. 159
5.    Oblikovanje arhitekture softvera.. 164
5.1.       Uvod u dizajn arhitekture softvera. 165
5.2.       Strukturna karta. 167
5.3.       Metoda APP. 171
5.3.1.    Koncepti strukture APP metode. 172
5.3.2.    Pravila projektiranja dijagrama arhitekture programskog proizvoda. 174
5.3.3.    Kontrola kvalitete DPP. 176
5.3.4.    Primjer arhitekture programskog proizvoda. 176
5.3.5.    Opis programskih modula. 179
5.4.       Flowchart – Dijagram toka programa. 180
5.5.       Pseudokod. 187
6.    Proizvodnja softvera.. 190
6.1.       Uvod u proizvodnju softvera. 190
6.2.       Softversko inženjerstvo. 191
6.2.1.    Definicija softverskog inženjerstva. 192
6.2.2.    Organizacije vezane uz softversko inženjerstvo. 192
6.2.3.    Etika u softverskom inženjerstvu. 193
6.3.       Aktivnosti faze proizvodnje softvera. 194
6.4.       Planiranje proizvodnje softvera. 196
6.5.       Programske okoline. 198
6.6.       Oblikovanje baze podataka. 199
6.7.       Programiranje. 200
6.7.1.    Struktura programskog proizvoda. 201
6.7.2.    Preporuke i standardi za programiranje. 207
6.8.       Testiranje. 208
6.8.1.    Općenito o testiranju. 208
6.8.2.    Elementi testiranja. 211
6.8.3.    Principi testiranja. 212
6.8.4.    Testiranje u testnoj okolini 212
6.8.5.    Testiranje i ispravljanje u radnoj okolini 213
6.8.6.    Testiranje koje vrši korisnik. 214
7.    Uvođenje, primjena i održavanje.. 215
7.1.       Uvođenje informacijskog sustava. 215
7.1.1.    Priprema uvođenja. 216
7.1.2.    Osposobljavanje korisnika. 216
7.1.3.    Završna konverzija podataka. 220
7.1.4.    Završno testiranje. 221
7.1.5.    Početak primjene nove aplikacije. 221
7.1.6.    Uspostava novog sustava. 221
7.2.       Primjena i održavanje informacijskih sustava. 223
7.2.1.    Podešavanje novoga aplikacijskog sustava i pomoć korisnicima. 224
7.2.2.    Izvješće o procjeni uspjeha projekta. 224
7.2.3.    Raspodjela odgovornosti korisnika i programera. 224
7.2.4.    Korištenje aplikacijskog sustava. 225
7.2.5.    Korisnikovo postavljanje zahtjeva za izmjene. 225
8.    ERP SUSTAV.. 226
8.1.       Uvod u ERP. 226
8.2.       Što je ERP?. 227
8.3.       Zašto ERP?. 229
8.4.       Komponente ERP-a. 230
8.5.       Faze životnog ciklusa ERP-a. 235
8.5.1.    Priprema prodaje. 235
8.5.2.    Priprema organizacije. 235
8.5.3.    Izbor ERP softvera. 236
8.5.4.    Proces reinženjeringa. 236
8.5.5.    Plan implementacije ERP-a. 236
8.5.6.    Provedba implementacije. 237
8.5.7.    Izvještavanje iz BP. 237
8.6.       ERP proizvodi 237
9.    Specijalizirana METODOLOGIJA za razvoj IS. 241
9.1.       Značenje osnovnih termina. 241
9.2.       Metode. 245
9.2.1.    Vrste metoda. 246
9.2.2.    Vrste metodologija. 248
9.2.3.    Zadaci specijalizirane metodologije. 250
9.3.       CASE alati – programska podrška za specijalizirane metodologije. 251
9.4.       Povijest razvoja metoda i metodologije. 254
9.5.       Problemi metodologija. 258
9.5.1.    Mijenjanje korisničkih zahtjeva. 260
9.5.2.    Postupni razvoj informacijskog sustava. 260
9.6.       Objektno orijentirana specijalizirana metodologija. 261
9.7.       Dostupne specijalizirane metodologije. 263
9.7.1.    SSADM metodologija. 263
9.7.2.    Specijalizirana metodologija MIRIS. 263
9.7.3.    Metodologija IDEA (Intelligent Database Environment for Advanced Applications) 263
9.7.4.    Metodologija ORACLE*CASE.. 263
9.7.5.    Metodologija IDEF (Integrated Computer Aided Manufacturing DEFinition) 263
10.  Literatura.. 263