Zašto treba planirati razvoj IS?

         Mile PAVLIĆ

Odjela za informatiku, Sveučilište u Rijeci

Radmile Matejčić 2, 51000 Rijeka, Croatia

Važnost strateškog plana razvoja  informacijskog sustava

            U dobro postavljenoj organizaciji kompjuterizacija se ne prepušta slučaju, već se najprije planira razvoj cijelog susta­va a onda realizira dio po dio prema definiranim prioritetima.

            Uvesti na ICT zasnovan informacijski sustav (IS) je problem!

            Kako riješiti problem uvođenja ICT a da od toga koristi ima i IS organizacije a ne samo generirati novi trošak za novu opremu ?

            Niz poslovodnih rukovodstava je neracionalno uložilo kapital zbog neadekvatnog odgovora na složenost problema informatizacije. Neka od pitanja koja stoje pred menedžerima, a strateški plan na njih odgovara, jesu:

     Kakve koristi očekujemo od ICT?

     Da li će automatizacija donijeti organizaciji očekivane koristi?

     Koji se problemi mogu na ovaj način riješiti ?

     Koje su vrijedne informacije za upravljanje organizacijom ?

     Koje poslovne procese automatizirati ?

     Što nije potrebno automatizirati ?

     Koji poslovni a koji informacijski podsustavi u ukupnoj organizaciji postoje ?

     Koji su podsustavi najprioritetniji za informatizaciju ?

     Kako organizirati poduzeće na novoj tehnologiji -ICT ?

     Koju tehnologiju odabrati ?

     Da li je odabrana ICT dovoljna za zahtjeve poslovnog susta­va?

     Koje programe i alate  odabrati ?

     Koje se uštede očekuju (u radnom vremenu, u materijalu, u novcu   i dr.) ?

     Kako poboljšati poslovanje u uredima ?

     Kako zaštititi podatke?

     Kako povezati sustav u mrežu?

     Kako povezati baze podataka u organizaciji?

     Kako povezati vlastitu bazu podataka s okolinom (dobavljači, kupci,…) i zašto?

     i dr.

            Menadžment treba voditi organizaciju i sa stajališta IS, koji je i mozak i memorija sustava. Na ova i mnoga druga pitanja rukovodstvo treba odgovoriti, pa od niza različitih odgovora, može samostalno, bez stručne pomoći napraviti neke krive korake. Ne promišljanje o njima je model “glava u pijesku”, i sustav će ići krivo. Sve što se ne vodi ide krivo.

            Svaki sustav je zasigurno složen, sa velikom količinom različitih dokumenata i podataka. Odluka o automatiziranju dijela sustava, bez prethodne spoznaje cjeline pokazuje se neracionalnom. Cjelinu se ne može spoznati ni lako, ni brzo, ni bez metoda za savladavanje složenosti sustava, a ni bez iskustva u ovom radu.

            Problemi dugoročnog upravljanja sustavom rješavaju se izradom projekta dugoročnog plana razvoja a problem dugoročnog razvoja sustava kolanja informacija rješava se izradom plana dugoročnog razvoja informacijskog sustava organizacije.

            Odgovornost za razvoj informacijskog sustava, kao i razvoj poslovnog sustava leži na najvišem vodstvu. Ono traži izradu plana razvoja i učestvuje u njegovoj  izradi, da bi na osnovi rezultata moglo efikasno upravljati organizacijom, nabaviti odgovarajuću opremu i ostvariti funkciju i ciljeve sustava.

            Efikasno praćenje trenda tehnološkog razvoja svijeta i okolnih organizacija je nezamislivo bez ICT. Efika­san proces razvoja je nezamisliv bez izrade plana tog razvoja.

            Temeljni zadatak plana je raščlana cjelokupnog informa­cijskog sustava u dijelove, odnos­no u informacijske podsustave. Na osnovi ove raščlane određuju se prioriteti i planira gradnja informacijskog sustava za potrebe organizacije.

            Za svaki podsustav se određuje prioritet za projektiranje, gradnju i uvođenje. Na osnovi ovih prioriteta daju se zadaci za projektiranje, gradnju i uvođenje svakog podsustava posebno.

            Ako se ne izradi strateški plan razvoja informacijskog sustava, već pristupi realizaciji nekog dijela informacijskog sustava, mogu nastupiti poteškoće. Te poteškoće nastaju iz nede­finiranosti niza parametara:

•      koliki i koji dio ukupnog informacijskog sustava je odabran za realizaciju?
•      da li odabrani dio može biti razvijen odvojeno ili će kod uvođenja u organizaciju nastati problemi?
•      razvijamo li organizirani kaos? idemo li na gore?, idemo li tamo ubrzano?
•      da li je to najprioritetniji dio, onaj koji donosi najviše koristi organizaciji ili omogućuje ostvarenje poslovnih ciljeva?
•      da li je oprema dovoljna za riješavanje datog problema?
•      da li je organizacija racionalno postavljena?
•      i dr.

            Općenito, nije moguće odjednom izgraditi čitav informa­cijski sustav za organizacijski sustav, gradeći ga "odozdo prema gore", odnosno, dva podsustava je nemoguće ili ih je vrlo teško povezati ako nisu razvijeni na osnovi plana koji ovo povezivanje omogućuje.

            Mišljenja smo da ste na pravom putu, dok čitate ovaj tekst, i u skladu s dobrom praksom započinjete razvoj Vašeg informacijskog sustava.

References:

1. Pavlić, M., Jakupović, A.; Čandrlić, S., "Modeliranje procesa", Odjel za informatiku Sveučilište u Rijeci, Rijeka, 2014.
2. Pavlić, M.,”Informacijski sustavi”, Školska knjiga, Zagreb, 2011.
3. Pavlić, M., “Oblikovanje baza podataka”, Odjel za informatiku Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2011. 

Kako napraviti strateški plan razvoja informacijskog sustava?

Planiranje razvoja informacijskog sustava

 Mile PAVLIĆ, Odjela za informatiku, Sveučilište u Rijeci

  

            Do danas su projekte (planove, studije) dugoročnog razvoja informa­cijskog sustava - odnosno informatizaciju na ICT, izradile i rade mnoge organizacije. Da se ovaj posao obavi, odnosno dobije strateški i osnovni dugoročni plan informatizacije (najviše pet godina), primijenjuje se više dobrih različitih metoda za planiranje cjelokupnih poslovnih i informacijskih sustava (IS) kao MIRIS (metodika za razvoj IS), SPIS (strateško planiranje razvoja IS), BSP (engl. Business System Planning), SAS (strukturna analiza sustava), MOV (metoda objekti i veze), Informacijsko inženjerstvo J. Martina, Nolanova metoda, ekspertno procjenjivanje kvalitete informacijskog sustava, metoda utvrđivanja prioriteta, metoda intervjua i druge. Popis različitih metoda i vremana njihovog nastanka prijazana je Povijest Metodologija razvoja informacijskih sustava( http://milepavlic.blogspot.com/2014/09/povijest-metodologija-razvoja.html).

            U skladu s metodologijom razvoja IS sve različite metode postavljaju neke od slijedećih globalnih ciljeva, odnosno aktivnosti projekta strateškog promišljanja IS:

1.    istražiti poslovne ciljeve u organizaciji i s njima povezane informacijske potrebe (planske vrijednosti, programi i sl.),
2.     definirati poslove i podatke te matricu procesi/klase podata­ka (modelirati procese, modelirati podatke i naći globalni model veza procesa i podataka),
3.      uvidjeti probleme koji ometaju postizanje ciljeva i predložiti njihovo riješavanje, a posebno istražiti kako bi bolje informiranje utjecalo na riješavanje problema,
4.      analizirati postojeći informacijski sustav i ocijeniti ga s aspekta obuhvata, ažurnosti, obima i troškova, te dodatne informacije potrebne za izvršenje procesa rada koje informacijski sustav ne daje,
5.      specificirati korisničke zahtjeve, prijedloge za promjenu i reorganizaciju, ideje i iskustva a sve u cilju unapređenja poslovanja i informacijskog sustava,
6.      definirati arhitekturu informacijskog sustava, podsustave i vrste baza podataka,
7.      odrediti prioritete u realizaciji,
8.     definirati infrastrukturu, planirati nabavku sklopovske i programske opreme po potrebnoj snazi neovisno o proizvođaču,
9.      planirati kadrove u funkciji sklopovske opreme te u funkciji kupnje ili samostalnog razvoja programske opreme,
10.      planirati organizaciju informatičkog centra,
11.      planirati obrazovanje kadrova raznim potrebnim znanjima za razvoj informacijskog sustava,
12.    planirati razvojne aktivnosti neophodne za razvoj i uvođenje informacijskog sustava, koje uključuju dinamiku potrebne infrastrukture vezano za dinamiku uvođenja podsustava.

            Strateški plan razvoja je projekt čiji rezultat je temeljni oslonac vodstvu organizacije za upravljanje razvojem vlastitog informacijskog sustava, informatizacije i razvojem same organi­zacije.

           

            Vrijeme potrebno za izradu Strateškog plana razvoja IS je oko 10 tjedana od potpisa ugovora. Aktivnosti u vremenu (plan) su prikazane gantogramom u tablici.

Tablica: Okvirni plan odvijanja aktivnosti na projektu

AKTIVNOSTI

1.      Priprema za intervjuiranje

2.      Intervjuiranje i analiza

3.      Utvrđivanje liste procesa

4.      Utvrđivanje klasa podataka

5.      Arhitektura IS-a

6.      Analiza postojećeg IS-a

7.      Utvrđivanje zahtjeva

8.      Određivanje prioriteta u realizaciji

9.      Utvrđivanje infrastrukture

10.  Ocjena postojećeg IS

11.  Izrada dokumenta- plan IS

12.  Prezentacija rezultata

            Projekt se izrađuje zajedničkim radom uposlenika u sustavu i konzultanata ekspertsa za projektiranje cjelokupnog informacijskog sustava. U RH tim se poslom bavi I vodeći je autoritet  prof. dr. sc. Josip Brumec, koji ima i vlastitu metodiku SPIS. U Rijeci na Odjelu za informatiku Sveučilišta u Rijeci kolegi o strateškom planiranju vodi doc. dr. sc. Sanja Čandrlić. Zajedno s njom nedavno sam završio jedan strateški plan jedne ogromne kompanije.  

U tom procesu mi primijenjujemo suvremene metode i ekspert­na znanja u analizi i planiranju složenih, distribuiranih informacijskih sustava zasnovane na sustavnom metodičkom pristupu nazvane: MIRIS (metodika za razvoj informacijskih sustava).

VAŽNO: Plan nije sam sebi svrha. Nakon izrade strateškog plana, odabire se najprioritetniji pod­sustav. Za njega se izrađuje projektni zadatak i pristupa razvoju informacijskog sustava tog podsustava, na potrebnoj opremi kao integralnog sustava. 

References:

1.  Pavlić, M., (1996): Razvoj informacijskih sustava – projektiranje, praktična iskustva, metodologija, Znak, Zagreb. 
2. Pavlić, M., Ivašić, M., Zamlić, I. (1999): Methodology MIRIS, Proceedings of the eight Electrotechnical and Computer Science Conference ERK'99, 23.09. – 25.09. 1999., Slovenian Section IEEE, Portorož, Slovenija, str. 309 – 312.
3. Pavlić, M.,”Informacijski sustavi”, Školska knjiga, Zagreb, 2011. 
4. Pavlić, M., “Oblikovanje baza podataka”, Odjel za informatiku Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2011. 
5. Pavlic, M., Jakupovic, A.; Candrlic, S., "Modeliranje procesa", Odjel za informatiku Sveučilište u Rijeci, Rijeka, 2014.

Kako napisati seminarski rad - dobro i brzo

Upute za pisanje rada 2. !

Pogladati članak na Blogu pod nazivom "Kako napisati "Seminarski rad"?" 

Pisanje seminarskog rada je posao. Kao i svaki uspješan posao, treba ga obaviti brzo i kvalitetno.
Kako napisati dobar seminarski rad brzo?
To je moguće.
Kako? Evo jednog recepta (ima ih više dobrih).

Evo 4 važna koraka:
1. cilj
2. plan
3. prikupljanje
4. pisanje

U ovom tekstu ćemo obraditi samo prvu i najvažniju točku, ŠTO raditi?

1. Odredite cilj seminarskoga rada. Cilj je zapravo: ŠTO? i ZAŠTO baš to?

Nikako nemojte raditi na tekstu rada ako niste definirali cilj koji želite postići. To je kao da igrate nogomet a ne znate gdje je gol, što je cilj ili da postoji lopta. Besmisleno. Odnosno to neće biti brzo, bez gubitka vremena, a to ne želite!

Cilj seminarskoga rada se jasno određuje temom (nazivom) i okvirnim sadržajem rada.

Npr. tema seminarskog rada može biti poglavlje neke knjige (testiranje softvera, baze podataka), povijest nekog entiteta (uređaja, pojave, softvera), procedura, iskustva, primjer slučaja, i općenito bilo što.
Kada je definirana tema, gotovo da imamo i početni naziv rada. Konačni naziv ćemo odrediti na kraju, tako da pokrije sav sdaržaj rada.

Kod cilja se upitajte jedno pitanje, ZAŠTO ću ja obraditi ovu temu?
Ako je odgovor : zato što uživam u tome, zato što me zanima i općenito raduje vas ta tema, nastavite raditi. U suprotnom ,ako vas ne veseli to što slijedi, odustanite od te teme i idite radije tražiti novu temu. Bar tema ima neograničeno mnogo.

Evo nekih primjera tema na uskom polju oblikovanja BAZA PODATAKA:

• relacijske baze podataka
• baze podataka
• relacijske baze podataka
• teorija oblikovanja relacijske baze podataka
• MS SQL baza
• ORACLE DB
• ...
• fizička i logička baza podataka
• projketiranje BP
• metoda EV
• model baze podataka dokumenta: račun, narudžba
•  ... 100 dokumenata

Drugi koraci posla izrade seminarskoga rada su:

2. Plan pisanja rada započinje definiranjem sadržaja rada.
3. Prikupljanje se uglavnom svodi na pretragu -WWW.
4. Pisanje rada je parafraziranje prikupljenog - jer čisti copy-paste je plagijat!.

Povijest Metodologija razvoja informacijskih sustava

Kako je tekao razvoj ideja, metoda, događaja i alata na polju informacijskih sustava?

Nije moguće navesti sva važna otkrića vezana za metodologiju razvoja informacijskih sustava. 

Povijest razvoja najvažnijih metoda i specijalizirane metodologije prikazana je u sljedećoj tablici. Neke do metoda su i danas korisne, mnoge su kratko trajale, neke su poslužile za daljnji razvoj, u neke smo vjerovali, mnoge metode koje su brzo nestale nisu na popisu.
Uglavnom iza svake stavke leži velika priča, bar za jedan seminarski/završni/diplomski rad.

Pa tko voli, evo ideja.
Metoda: čemu služi, kada se koristi, što modelira, koje koncepte ima, kako izgledaju dijagrami, što može, što ne može, što u njoj ima smisla, što nema i zašto,  iz čega je nastala, koliko je trajala, koja je metoda mijenja, gdje se koristila, autori, zašto je propala, i tako.

Tablica: Važniji događaji na polju Metodologije razvoja informacijskog sustava

Godina	Metoda	Opis
1962.	Petri nets	C. A. Petri definirao je osnove Petrijevih mreža.
1963.	Teorija IS	B. Langafors definirao je osnove teorije informacijskih sustava.
1968.	Software engineering	Na NATO‑ovu savjetovanju u Garmischu definirana je nova disciplina. Raspravlja se o „software crisis“.
1970.	Relacijska metoda	E. F. Codd definirao je osnove teorije relacijskih baza podataka.
1974.	HIPO	IBM je razvio metodu HIPO (Hierarchy, Input, Process, Output).
1975.	JSP	M. Jackson je objavio metodologiju.
1976.	SADT	D. Ross i tvrtka SOFTECH objavili su metodologiju SADT (Structured Analysis and design Technique). Ta je metodologija i danas česta u praktičnoj upotrebi.
1976.	HOS	M. Hamilton i S. Zeldin razvili su metodologiju HOS (Higher Order Software).
1976.	ER	P. P. Chen objavio je metodu Entiteta i veza koja je danas najčešće korištena za modeliranje podataka. Iz nje je iznikla cijela jedna klasa metodologija orijentiranih na podatke.
1977.	SD	L. Constantin i E. Yourdon definirali su metodologiju SD (Structured Design).
1977.	PSL/PSA	Razvijen je prvi CASE alat i metodologija na Sveučilištu u Michigenu u okviru projekta ISDOS.
1978.	SA	T. De Marco objavio je metodologiju strukturne analize SA (Structured Analysis).
1978.	BSP	IBM je razvio metodologiju strateškog planiranja BSP (Business System Planning).
1979.	SSA	C. Gane i T. Sarson objavili su strukturnu analizu sustava SSA (Structured Systems Analysis).
1979.	IDEF	R. G. Brown započeo je razvoj metodologije. US Air Force potakla je projekt ICAM (Integrated Computer Aided Manufacturing) u kojem su definirani sljedeći jezici raznih namjena: ·         IDEF0 za općenite funkcije, probleme i informacije ·         IDEF1 za konceptualno modeliranje podataka, ·         IDEF2 za modeliranje simulacija, Daljnjim razvojem definirano je više standarda: ·         IDEF1X za logičko modeliranje podataka, ·         IDEF3 za modeliranje procesa, događaja, dijagrama prijelaza stanja, ·         IDEF4 za objektno orijentirani dizajn softvera, ·         IDEF5[1] za ontološke opise stvarnosti koju je kreirao čovjek (vojska, privreda, školstvo i sl.) i to za razumijevanje, projektiranje, upravljanje, organiziranje i sl. ·         IDEF1X97 logičko modeliranje podataka s objektno orijentiranim proširenjima.
1979.	ER konferencija	Savjetovanje „Entity-Relationship Approach to Systems Analysis and Design. Proc. 1st International Conference on the Entity-Relationship Approach“ započelo je 1979. Na savjetovanju se unapređuju metode za modeliranje.
1981.	ISAC	M. Lundeberg završio je metodologiju ISAC (Information Systems Work and Analysis of Change). Razvoj je započeo 1971. godine.
1981.	Data Analysis	I. Palmer objavio je metodologiju Data Analysis.
1981.	IE	Information Engineering. J. Martin i C. Finkelnstein objavili su metodologiju informacijskog inženjeringa. Metodologija je koncentrirana na modeliranje podataka.
1981.	SSADM	Metodologija SSADM (Structured Systems Analysis and Design Method) kao dobra praksa projektiranja započela je 1981. Verzija 3. objavljena je 1986., a verzija 4. 1990. godine uključila je formalno i prototipiranje.
1981.	URM	Universal relation model je opći relacijski model u kojem svi nazivi atributa imaju jedinstveno ime i za svaki skup atributa postoji jedna osnovna veza. [Fagin et al., 1982; Kent, 1981; Maier et al., 1984].
1982.	USE.IT	Izrađen prvi efikasan CASE alat USE.IT na osnovi metodologije HOS, koji je prevodio opis u izvršni kod.
1983.	JSD	M. Jackson objavio je metodologiju JSD (Jackson System Development)
1989.	CASE[2] Savjetovanje	Godine 1989. održano je prvo savjetovanje „CASE“ u Opatiji.
1989.	Euromethod	Ona omogućuje otvoreno tržište u inženjerstvu informacijskog sustava u cijeloj Europi i omogućuje da se različite metode korištene u Europskoj zajednici usporede, harmoniziraju, iskoriste trenutne sposobnosti i omogući zajednički cilj za budući razvoj tih metoda. Eurometoda razvijena je iz sljedećih metodologija: SSADM (Velika Britanija); MERISE (Francuska); DAFNE (Italija); IE (SAD); MEIN (Španjolska); SDM (Nizozemska); VORGEHENSMODELL (Njemačka).
1990.	OOA	P. Coad i E. Yourdon objavili su cjelovitu metodologiju objektno orijentiranog projektiranja informacijskog sustava OOP (Object-oriented Analysis).
1991.	OMT	Rumbaugh, Blaha, Premelani, Eddy i Lorensen definirali su tehnologiju objektnog modeliranja OMT.
1992.	IDEA	Započeo je razvoj europske objektno orijentirane metodologije. IDEA je završena 1996.
1995.	MIRIS	M. Pavlić objavio specijaliziranu metodologiju (metodiku) MIRIS
1997	OML	OPEN Modeling Language je proizvod grupacije OPEN (Object-oriented Process, Environment and Notation), a u njegovu nastanku participirali su Donald G. Firesmith, Meilir Page-Jones, Brian Henderson-Sallers, Ian Graham.
1997	UML	UML (Unified Modelling Language) je jezik za specijaliziranje, vizualiziranje, konstruiranje i dokumentiranje podataka softverskog sistema, kako za poslovna modeliranja tako i za druge nesoftverske sisteme. UML su osmislili Grady Booch, James Rumbaugh i Ivar Jacobson te 1997. predali 1.0 verziju programa u Object Management Group (OMG).
1998	ORM	Object Role Modeling (ORM) je postupak konceptualnog modeliranja koji predmet modeliranja promatra kao skup objekata koji igraju određene uloge. Najpoznatija verzija ORM-a je NIAM (engl. Natural Language Information Analysis Method). ORM je nastao 70-ih godina, a njegov je idejni tvorac prof. Nijssen
1998.	XML	XML modeliranje podataka u Extensible Markup Language – jezik za označavanje podataka koji proizlazi iz SGML (ISO 8879) i koristi se za različite namjene: odvajanje podataka od prezentacije, razmjenu i pohranu podataka, povećanje dostupnosti podataka i izradu novih specijaliziranih jezika za označavanje. Prva verzija XML 1.0 kreirana je 1998., a druga verzija 1.1 objavljena je 2004.
1999.	XP	Extreme Programming (XP) je metodologija promišljenog i discipliniranog pristupa razvoju softvera, koja unapređuje projekte razvoja softvera na četiri osnovna načina: jačanjem komunikacije između programera i korisnika, jednostavnošću oblikovanja, povratnim informacijama i hrabrim odgovaranjem na svaku promjenu zahtjeva i tehnologije. XP je idealan za rizične projekte s dinamičnim zahtjevima, a kreirali su ga Kent Beck, Ward Cunningham i Ron Jeffries za vrijeme rada na C3[3] projektu. Razvoj XP-a započinje 1996., dok 1999. Beck objavljuje knjigu o metodologiji „Extreme Programming Explained“, a 2006. velik broj projekata za razvoj softvera nastavlja s korištenjem te metodologije.
2004.	COM	Concept-oriented model je model podataka utemeljen na teoriji rešetke i uređenim skupovima. On formalno i eksplicitno razdvaja fizičku i logičku strukturu i jedna od glavnih ideja je simultana multidimenzionalnost i hijerarhija. Alexandr Savinov zaslužan je za taj model iz 2004.

---

[1] Poznato i kao knowledge engineering of enterprise ontologies

[2] Savjetovanje je nastavak "Savjetovanja za informatičku djelatnost" u organizaciji Privredne komore Rijeka koje je održano prvi put 1984.

[3] Chrysler Comprehensive Compensation System projekt